Vlado Malančec je bio rođen u Zagreb 1898. godine, a umro je u Koprivnici 1985. godine. Osnovno je školovanje (i nižu realnu gimnaziju) završio u Koprivnici, višu realnu gimnaziju je polazio u Zagrebu gdje je završio studij prava. Nakon toga je radio u odvjetničkom uredu kod svog oca dr. Matije Malančeca (1857.-1945.) koju je vodio, a uz to je četiri godine bio pristav kod kotarskog (sreskog) načelstva u Koprivnici.
U privatnom životu je posebno volio umjetnost, a bio je član gotovo svih međuratnih humanitarnih, karitativnih, pjevačkih, sportskih i drugih koprivničkih društava. Bavio se novinarstvom i izdavalaštvom (jedno vrijeme je bio nakladnik Podravskih novina).
Godine 1927. je na listi HSS-a izabran u gradsko vijeće ali mu mandat nije verificiran zbog toga što je bio premlad. Godine 1928. izabran je za gradonačelnika Koprivnice, a tu je dužnost vršio (kao HSS-ovac) do 6. siječnja 1929. Tada je na njegovo mjesto postavljen dr. Leo Janson. Gradski načelnik dr. Vlado Malančec je bio član HSS-a i ujedno jedan od prvih intelektualaca koji su u Koprivnici pristupili toj stranci. Malančec je ubrzo došao u sukob s bivšom strankom HSS-om iz koje je bio isključen. Uz to je bio optužen za razne malverzacije i korupciju unutar gradske uprave pa je razriješen dužnosti koprivničkog gradonačelnika
Dana 26. travnja 1929. Vlado Malančec se vratio na gradonačelničko mjesto, promijenivši politički orijentaciju te postavši od HSS-ovca privrženik kralja Aleksandra. Zajedno sa Pavlom Dombajem iz Drnja je 1930. godine izabran za banskog vijećnika, a 1931. godine ulazi u beogradski parlament (zamjenik mu je bio Pavao Dombaj). Iste godine Malančec surađuje s novom političkom formacijom – Jugoslavenskom radikalno seljačkom demokracijom (JRSD) koja je težila okupljati političke ljude iz tri bivše najveće političke stranke – Radikalne, Demokratske i HSS-a. Ta stranka je 1933. godine promjenila naziv u Jugoslavenska nacionalna stranka (JNS).
Godine 1935. Malančec se kao kandidat JNS-a (Dombaj mu je ponovo bio zamjenik) kandidirao na izborima, ali je ostvario izuzetno loš izborni rezultat – osvojio je samo 0,12% glasova u koprivničkom kotaru. Nakon toga se (uz niz drugih razloga) razočaran trajno povukao iz «visoke» politike, a još je neko vrijeme ostao član koprivničkog gradskog zastupstva. Nakon uspostave NDH nalazio se u ustaškom logoru Danica, a nakon toga je transportiran u Jadovno, odakle je premješten u Zagreb. Nakon drugog svjetskog rata radio je kao odvjetnik u Koprivnici, a svoju kuću sa umjetničkom zbirkom ostavio je rodnome gradu.