Na razini gornjih slojeva koprivničkog društva, dolazilo je do ispreplitanja njihove «pravne» pripadnosti vojnoj odnosno civilnoj (kao slobodnom i kraljevskom gradu) Koprivnici. Jedan od mogućih površnih uvida u ovu problematiku je predstavljanje vojnih osoba u strukturama vlasti slobodnog i kraljevskog grada Koprivnice. Među njima su se posebice isticali časnici.
Mihael Goričić (Michael Gorichich) je prvi poznati gradski sudac koji je ujedno vršio i časničku vojnu službu u Koprivnici. Gradski sudac je bio 1600., a istovremeno je zabilježen kao vojvoda u koprivničkoj utvrdi. Kao koprivnički vojvoda se spominje još 1612. godine.
Dimitrije iz Sirača (Demetrius de Zyrach) se kao koprivnički vojvoda spominje od 1606. do 1614., a 1612. je izabran za koprivničkog gradskog suca. Na saborskom zasjedanju 20. ožujka 1614. «Demetrii vaywodae Caproncensis» je proglašen plemićem. Postoji mišljenje, još uvijek istraživački otvoreno, da je Dimitrije iz Sirača bio u rodu sa zagrebačkim biskupom Petrom Domitrovićem, koji je prema Josipu Buturcu bio vlaškog podrijetla (Buturac piše da se pretpostavlja da «potječe od grkokatoličkih roditelja»). Aleksa Ivić smatra da je Dimitrije bio srpskog podrijetla.
Tomo Natulia (1583. – nakon 1661.) bio je pripadnik uglednog koprivničkog roda. Kao koprivnički gradski sudac spominje se 1628.-1630. i 1645. godine, potonje godine se spominje istovremeno kao sudac i vojvoda, objedinjujući civilnu i vojnu vlast u svojoj osobi. Zaslužan je što je kralj Ferdinand II. na njegovu molbu 1630. potvrdio prava slobodnog i kraljevskog grada Koprivnici. Od kralja Ferdinanda II. je 14. veljače 1632. dobio plemićki naslov. Zanimljivo je spomenuti da je Benedikt Natulia, vjerojatno Tomin brat, obnašao sudačku vlast u Koprivnici 1633., odnosno odmah nakon Nikole. U međuvremenu je bio dugogodišnji vojvoda odnosno zapovjednik haramija i utvrde Sigetec istočno od Koprivnice. Među haramijama u Sigecu 1661. pod Tominim zapovjedništvom nalazimo njegovog sina Baltazara. Na toj se dužnosti spominje redovito od 1632. do 1661. godine. Potkraj života, 1659. godine živio je u istočnom koprivničkom predgrađu Miklinovcu, naseljenom uglavnom agrarnim stanovništvom. Zanimljivo je da su iste godine u Miklinovcu zabilježeni kao kućevlasnici Marko Natulia (1644. koprivnički husar, a 1651. zastavnik haramija u Koprivnici) i Martin Natulia (od 1630. do 1651. se spominje kao haramija u Koprivnici). Njegovu relativno dobru financijsku situaciju 1652. ilustrira podatak da je od njega «uuzelye plemenit varas 200 dukat» kada je župnik Poderković «po prauicze varaski hodil» u Beč.
Andrija Mojses (umro 1664.) je kao koprivnički gradski sudac zabilježen 1633. i 1649.-1651. godine. Vojvoda koprivničkih haramija je bio od 1630. do 1651., dok se 1661. spominje kao vojvoda u Drnju. Posljednji puta je vojvoda Andrija Mojses (Moyses) zabilježen 1. ožujka 1664. Plemstvo je dobio 1642. godine. Matija Šafran iz Varaždina je 1. travnja 1664. godine prodao šumu Varaždinki Ani Giurgessi, udovici Andrije Mojsesa «Dernie voivode». Udovica Ana se također spominje 12. listopada 1664. i 30. travnja 1669. godine. Andrija Mojses je umro između 1. ožujka 1664. i 1. travnja 1664. godine, a drugi puta je bio oženjen Varaždinkom Anom pl. Giurgessi ili Giergessy. Godine 1659. se spominje da je Andrija Mojses imao kuću u ulici Ciglenici, a na gradskom je području posjedovao zemlju.
Njegov sin Mihael je kao i otac bio u vojnoj časničkoj službi. Godine 1651. u koprivničkom vojvodstvu pod očevim je zapovjedništvom služio kao zastavnik haramija. Od oca je kasnije preuzeo zapovijedanje haramija te se u istoj postrojbi 1661. spominje kao vojvoda. Kasnije je, najvjerojatnije nakon očeve smrti 1664. kao vojvoda preuzeo zapovijedanje utvrde Drnje. Sačuvana je nagodba od 6. studenoga 1667. između Mihaela Mojsesa, vojvode drnjanskog i njegove maćehe Ane pl. Giergessy u vezi s kućom zidanicom u Varaždinu. Osim Andrije i Mihaela, vrela bilježe Margaretu Mojses, koja je 1677. zabilježena kao udovica plemića Jurja Cinderija, koji je 1671. bio kapetan u Legradu. Ovaj podatak svjedoči o ženidbenim vezama između plemićkih i ujedno časničkih obitelji Mojses i Cinderi, iz susjednih utvrda Koprivnice i Legrada. Također se 1651. kao koprivnički husar spominje Nikola Mojses.