Koprivnica je u prvoj polovici 17. stoljeća predstavljala jedno od najvažnijih vojnokrajiških uporišta. Koprivničkom utvrdom su zapovijedali zapovjednici iz utjecajnih štajerskih obitelji. To je bilo i razumljivo jer je Štajerska imala najveću ulogu u financiranjuu Varaždinskog generalata.
Felix Schrottenbach (Schrattenpach) je 1606. zabilježen kao «oberhauptmann zu Copreiniz», a na istoj je dužnosti bio do 1608. godine. Ugledna štajerska obitelj Schrottenbach je rodbinski bila povezana s Grassweinima. Supruga Stjepana Grassweina je bila Elizabeta Schrottenbach, dok je Anna Grasswein bila supruga Maximiliana Schrottenbacha, upravitelja Štajerske (1591.-1593.). Felix Schrottenbach je prije dužnosti «oberhauptmana» Koprivnice obnašao dužnost zapovjednika križevačke natkapetanije. Kasnije se povukao iz vojne službe te upravljao svojim posjedom. Spominje se primjerice 1635. prigodom lokalne bune na posjedu Ojstrica između Vranskog i Trbovlja, koja se kasnije proširila na Donju Štajersku i veći dio Kranjske.
Idući poznati koprivnički zapovjednik je bio Hans Fridrich Herberstein, a tu je dužnost obnašao između 1614. i 1616. godine. O njemu nema drugih podataka osim da je bio pripadnik znamenite štajerske obitelji Herberstein, koja je u Vojnoj krajini dala nekoliko najviših časnika i zapovjednika.
Nakon Herbersteina se kao koprivnički zapovjednik spominje Ivan Meilgruber (Melgraber). On je zabilježen 1630. godine kada je kralj Ferdinand II. pisao Ivanu Ulriku hercegu od Kromawa neka utječe na prestanak nasilja koje Koprivničancima činio kapetan Ivan Meilgruber. Isti se Meilgruber spominje kao križevački zapovjednik od 1605. do 1622. godine.
Friedrich Freyherrn von Mensperg je koprivnički natkapetan («oberhauptman») bio od 1626. od 1636. godine. Ivan Sigismund Eybiswald se kao zapovjednik koprivničke natkapetanije spominje od 1637. do 1640. godine. Prije toga je od 1626. do 1632. zabilježen kao ivanićki natkapetan. Godine 1638. spominje se u jednom sporu kao «Ioannem Sigismundum Aibesbold Supremum Capitaneum Praesidy Caproncensis».