U poljima iza ulice Brežanec (u današnjoj Goričkoj ulici) nalazila se kapela Sv. Marije Magdalene. Godine 1650. spominje se kao nova i dobro građena. Kapela je bila podignuta oko 1649. godine, što se može vidjeti iz kanonskog izvješća od 10. ožujka 1659. godine.
Bila je ograđena malom grabom, imala je dobar krov, a nedavno je bila popođena ciglom. U malom tornjiću se nalazilo zvonce. Oltar je bio zidan, a na daski je imao naslikane slike Sv. Marije Magdalene, Sv. Barbare i Presvetog Trojstva. Kapela je imala i još neke slike napravljene na papiru. Uz sve što je bilo potrebno za službu Božju imala je pozlaćeni srebrni kalež. Brigu oko kapele je vodio vojnik pješak Petar Figač. Oko kapele se 1671. godine spominje groblje. Godine 1680. za ovu kapelu je zapisano da se nalazila na polju Brežanec, a 1682. su crkvenjaci bili Andrija Novaković i Šimun Matijašević.
Prvi detaljni opis kapele Sv. Marije Magdalene je iz 1700. godine. Kapela je bila blagoslovljena, a nalazila se u Brežancu, imala je hrastove temelje, na kojima su bile stijene kapele napravljene od pletera. Imala je zidani oltar, nad kojim je bila smeštena slika Sv. Marije Magdalene. Bila je dosta svijetla jer je imala dva prozora. Pod joj je bio potaracan ciglom, a strop je stolar napravio od dasaka. Sa zapadne strane je imala vrata koja su se dala dobro zatvoriti, nad njima je bio drveni tornjić, u kojemu se nalazilo posvećeno zvono. Na zidovima su visjele 2 slike naslikane na platnu te oko 20 drugih slika napravljenih na papiru. Kapela je imala klupe i dobar krov. Oko kapele se nalazilo dobro ograđeno i grabom opasano groblje. Sv. Misa se služila tri puta godišnje: na dan Sv. Marije Magdalene, na Malu Gospu i jedna zornica u Adventu. Brigu oko kapele su vodili Andrija Novak i Mihael Lončarić.
I u 18. stoljeću je oko nje je bilo groblje za stanovnike Brežanca i ulice Ciglenice (danas Starogradska ulica). Kanonik Petrović u kanonskoj vizitaciji iz 1768. godine predlaže da se spoje kapele Sv. Vida i Sv. Marije Magdalene. U tu svrhu bi se izgradila nova kapela Sv. Marije Magdalene od cigla, a u nju bi se uz glavni oltar stavio elegantan oltar Sv. Vida. No to nikada nije izvedeno, a iz izvještaja iz 1778. godine vidimo da je kapela drvena i malena, ima tornjić sa jednim zvonom, a oko kapele je bilo groblje okruženo grabom. Kanonska vizitacija iz 1787. godine spominje da je kapela drvena i u dobrom stanju sa dovoljno valjanog namještaja, a bez promjene je bilo 1804. godine. Godine 1810. spominje se da je kapela drvena, ali loše pokrivena.
U kapeli su bila dva oltara: Sv. Marije Magdalene i Sv. Barbare. Vrata su bila na pročelju, dok se mala sakristija nalazila na sjevernoj strani. Oko kapele je bilo groblje na kojem su se pokapali mrtvaci iz Brežanca, Bakovčica i Starigrada. Župnik Adam Žuvić je 1841. godine nagovorio Brežančane da poprave kapelu, ali su oni tijekom druge polovice 19. stoljeća prestali mariti za kapelu te je ona 1874. godine porušena, groblje je ukinuto, a stanovnici su se pokapali na groblju kod kapele Sv. Duha.