U vrijeme današnje krize nekada jake obućarske industrije malo je pomalo se zaboravlja kako je obućarstvo najstarija poznata proizvodna tradicija u gradu Koprivnici. U Muzeju grada Koprivnice čuvali su se ostaci pećatnjaka kožarskog ceha s kraja XV. stoljeća, koje je pronašao dr. Leander Brozović. To je ujedno najstariji materijalni dokaz o djelovanju cehova u Podravini. Na pečatnjaku se mogu pročitati, uz znak kožarskog ceha, ostaci natpisa: SIG C OPID CIVIT CAPRON. Pretpostavlja se daje kožarski ceh djelovao u Koprivnici već 1480. godine, pa iz toga može vidjeti velika neprekinuta tradicija obućarstva u Koprivnici.
Računa se da su se koprivnički čizmari, obućari, opančari, štavljači (varge), postolari, remenari i druge struke prerađivača kože strukovno organizirali već polovinom XVII. stoljeća, ali prve vjerodostojne dokumente o tome nalazimo nešto kasnije.
Iz toga doba najpoznatiji su Czeski Artikulussi Plemenitoga Czeha Chismesinszkoga na Horvatski jezik preobernjeni kak znutra iz 1681. godine koji se čuva u Muzeju grada Koprivnice. Radi se o dokumentu izuzetne povijesne vrijednosti koji govori o načinu i uvjetima pod kojima su koprivnički čizmari prepisali svoja pravila od starijih varaždinskih kolega. Ove artikuluše (pravila) potvrdio je 1682. godine koprivnički sudac (iudex) Anton Večeti. Iz dokumenta doznajemo i imena prvih dosad poznatih koprivničkih čizmara: Mihalj Vilović, Đuro Pribeković, Paul Franetić, Lovrenc Sikarić, Paul Čmahor, Andrija Turković, Paul Cučković i Blaž Rasinec. Ova pravila bila su detaljno pisana i na latinskom jeziku (osim starokajkavskog hrvatskog) i sadržavala su 57 artikuluša (članova), te ih je 1698. potvrdio kralj Leopold.