U Koprivnici je ubrzo nakon završetka drugog svjetskog rata formirana tvrtka «Koprivnička komunalna poduzeća pod zajedničkom upravom u Koprivnici», a u razdobljnu od 1947. do 1951. ta se zajednička gradska tvrtka nazivala «Komunalka» i dijelom je prethodnik kasnijeg komunalnog poduzeća «Komunalac». «Komunalka» se sastojala od slijedećih poduzeća: Lončarija, Gradska ekonomija i vrtljarija, Gradsko pogrebno poduzeće, Gradska ciglana «7. novembar», Gradska ledara i sodara, Gradski ugljenokopi Petrovdol, Ugostiteljsko poduzeće, Knjižara i papirnica; tiskara i knjigovežnica «Mihovila Pavleka Miškine», Komunalna pekarna, Postolarska radionica «Ruža» i «obrtne radionice svih vrsta».
Gradska ekonomija i vrtljarija je obavljala poslove proizvodnje hrane. Središnji dio poduzeća je u početku bio Vrtljarija Gospinje, a 1948. godine su ukupni prihodi bili oko 637 000 dinara. Tvrka je 1949. godine imala 60 zaposlenih, koji su se sastojali od tehničara, administrativnog osoblja, pomoćnog osoblja i nekvalificiranih radnika.
Gradsko pogrebno poduzeće je imalo funkciju održavanja gradskih grobalja te organizaciju pogreba. Zanimljivo je spomenuti da je ovo poduzeće za 1948. godinu zabilježilo radovni dobitak od preko 122 000 dinara. U nekim se dokumentima naziva i Gradski pogrebni zavod, a rješenjem br. 10196/48 skupštine Gradskog narodnog odbora (GNO) u Koprivnici od 31. prosinca 1948. osamostalilo se ovo poduzeće kao državno poduzeće lokalnog značaja sa vrijednošću osnovnih sredstava od 200 000, a obrtnih 100 000 dinara.
Gradska ciglana «7. novembar» je ustrojena kao gradsko poduzeće nakon nacionalizacije gradske i privatne Toplakove (Krčmarove) ciglane. Ova je ciglana rješenjem skupštine GNO Koprivnice od 31. prosinca 1948. postalo samostalnim poduzećem, čija su osnovna sredstva iznosila 5 000 000, a obrtna 300 000 dinara. Poduzeće se nalazilo pod administrativnim operativnim rukovodstvom izvršnog odbora GNO Koprivnica. Poduzeće se bavilo proizvodnjom, prerado i prodajom svih vrsta opekarskog pribora. Poslovalo je s jednom poslovnicom.
Gradska ledana i sodara je proizvodila sodu i skladištila led za potrebe ugostiteljstva na prostoru grada Koprivnice i okolice. Ono je 1948. godine imalo promet od preko 320 000 dinara. Poduzeće se bavilo proizvodnjom soda vode, šabesa i leda, a do 31. prosinca 1948. se nalazilo pod upravo Koprivničkih komunalnih poduzeća, da bi od 1. siječnja 1949. godine počelo djelovati kao samostalno.
Gradski ugljenik Petrovdol je kao komunalno poduzeće djelovao nakon nacionalizacije koje je uslijedila ubrzo po završetku drugog svjetskog rada. Gradski narodni odbor je na svojoj skupštini 18. svibnja 1949. osnovao ovo poduzeće kao samostalno državno privredno poduzeće lokalnog značaja pod administrativno operativnim rukovodstvom Izvršnog odbora GNO u Koprivnici. Gradski ugljenik Petrovdol je prestao djelovati kao samostalno poduzeće 1954. godine kada je bio uključen u sastav poduzeća «Koprivnički ugljenokopi» u koje su bila udruženi svi rudnici na prostoru kotara Ludbreg, Koprivnica i Đurđevac.