Stanovnici gradova u ranome novom vijeku nisu toliko strahovali od zagađenja vode koliko od njezina smrada i kužnih isparavanja tj. neugodnih mirisa. Koprivničanci su se također bojali smrada zraka. Na prostoru Florijanskog trga koji se razvio krajem 17. stoljeća kao zapadni nastavak na trg formiran sjeverno od utvrde (danas Zrinski i Jelačićev trg). Kako je na tome prostoru postojao odvodni kanal, a k tome je velika raspoloživa količina vode bila na prostoru opkopa u neposrednoj blizini. Zbog blizine vode na ovom trgu su se naselili koprivnički kožari. Jak miris «neučinjenih i učinjenih» koža smetao je okolnim stanovnicima. Utjecajni krajiški visoki časnik Mihajlo Mikašinović je na tom trgu 1748. godine sazidao kuću. Prema Leanderu Brozoviću Mikašinović je zbog jakog zadaha sa kožarima ušao u spor što je vrlo vjerojatno jasan pokazatelj straha od smrada zraka i «kužnih isparavanja».
Građani Koprivnice su nastojali što kvalitetnije riješiti zbrinjavanje otpada od najstarijih vremena. U urbanijim dijelovima grada se otpad bacao na otvoreno odlagalište ili u nepokrivene jame u dvorištima. Uz kuće su postojale posebne jame u koje su se prikupljale fekalije iz zahoda. Tu je vrstu otpada noću odvozio gradski živoder, a koristio se kao gnojivo izvan grada. Zanimanje živodera u gradu je zabilježeno od 17. stoljeća, a njegov posao je bio uklanjanje leševa uginule stoke te fekalija iz grada Koprivnice. Živodernica je bila uz cesti za Križevce (blizu Crnogorske ulice), a u 19. stoljeću je preseljena na drugu lokaciju (nedaleko mosta koji spaja Ulicu braće Radić i Bjelovarsku ulicu). Seljaci u gradskim predgrađima su ljudske i stočne fekalije skupljali na gnojištima, obično u blizini staje i odvozili ih kao jedino gnojivo na svoja polja i vinograde.
Leander Brozović smatra da je kišnica iz koprivničke utvrde odlazila kanalima ispod tvrđavnog nasipa u opkop. On je pretpostavio da je kanal ispod franjevačkog samostana i Oružanske ulice možda djelomično sačuvan pod zemljom te da je vodio kraj današnje bolnice u smjeru Herešina. Potvrdu toga kanala je prigodom arheoloških iskopavanja zgrade oružane pronašao arheolog Igor Kulenović, koji je materijalno dokazao postojanje zatvorene stare koprivničke kanalizacije. Kanal se protezao kroz čitavu površinu pretpostavljenog ulaza u zgradu oružane i nastavljao se prema jugu i sjeveru. On je kao i zgrada oružane izgrađen od cigli, a sastoji se od dva zida koja su nosila svod, između kojih se nalazila površina po kojoj su tekle otpadne vode. U zapuni kanala je bio pronađen novčić iz vremena Marije Terezije (1740.-1780.), po čemu arheolozi zaključuju da je kanal već sredinom 18. stoljeća bio izvan uporabe. Prema tomu, gradska kanalizacija je morala biti izgrađena znatno ranije, a svakako je bila u uporabi tijekom 17. stoljeća.
Martin Stier u svojem izvješću iz 1657. godine piše da je postojao samo jedan kanal koji je koprivničku utvrdu povezivao s potokom Koprivnicom. Istraživači su s pravom utvrdili da je taj kanal ulazio u šanac na jugozapadnom uglu koprivničke tvrđave. Stier je predložio da se odvodni kanal za vodu napravi na sjeveroistočnoj strani, a na dovodnom kanalu je trebalo napraviti ustavu kojom bi se stalno mogao kontrolirati dotok vode u šanac.
Iz nacrta i planova Koprivnice se može vidjeti da je dio gradskih kanala za odvodnju bio otvoren, npr. uz ranije spomenute kanale, postojao je odvodni kanal koji je vodio preko Florijanskog trga, današnje Svilarske ulice duž današnje ulice Mihovila Pavleka Miškine. Postojao je i kanal koji je vodio uz Miklinovec, dok su stanovnici koji su živjeli u blizini potoka Koprivnica svoje otpadne vode puštali u njega.