„Stara k’o ti je onaj zgodan lik na slici s fejsa?“. –„Ma to mi je kolega s faksa, zgodan je i pametan, ali nažalost gay je kao i većina mojih kolega!“. Čini li se to samo meni, ali nekako u zadnje vrijeme sve je više tih, da budemo politički korektni, homoseksualaca. Nekako mi je ipak draže gay, pa ako smo već preuzeli mnoštvo izraza od dragih nam amera, možemo i to. Svakako tu spada i peder, pederčić, pederčina, ali to samo u naletu bijesa koristimo i prema osobama neupitne seksualne orijentacije. Tako je Ćiro peder, Mamić isto te cijeli arsenal punokrvnih „muškarčina“. No, zapitala sam se, kako to da je novinarska profesija puna homića? Onda se sjetim onog zalizanog Vlahova ili piskutavog Bage i nekako me to više ne čudi. O „novinarstvu“ u takozvanoj „fashion“ industriji ne moramo ni pričati. To su sve odreda istančani stručnjaci za modu, pomalo feminizirani i nekako neartikulirani ako se mene pita. Zašto ne mogu biti pravi muškarci koji vole druge prave muškarce? Zašto ih je većina beskrajno feminizirana? Zar nisu u biti oni ženskice zarobljene u muškom tijelu? Nadvio mi se oblak pitanja iznad glave na koje nemam odgovore. Zar ih je i prije toliko bilo ili je biti gay sad u trendu?
Seksualna orijentacija je slobodan izbor, nitko ne dvoji to, ali zar je stvarno potreban jedan gay pride na kojem će se oni šepuriti i zahtijevati svoja prava? Zar im nije jasno da živimo u zemlji gdje će ih huligani bez mozga kamenovati a popovi koji vole malu dječicu oštro osuditi? Licemjerje je jedna od glavnih odlika ovih društva. Pokradi državu, razvuci smiješak i negiraj do sudnjeg dana svoju krivicu. Izgleda da njegujemo krive (ne)vrijednosti od stoljeća sedmog i teško da se takav mentalitet može promijeniti u skorije vrijeme. Kakva Europa? Nikad ona neće ući na velika vrata u našu divnu i bajnu. Zakaj se onda furate na nekakve jednakosti i ravnopravnosti? Nema toga! Ako smo već kod toga, onda i svi mladi, obrazovani i nezaposleni ljudi trebaju svoj pride. Pride u kojem će reći da im je već dosta ovog režima i ovog života. Zašto se oni ne bi zalagali za nas? I mi smo drugačiji. Mi smo posebni po tome što za većinu nas posla nema. Zašto ne bi svoj pride imale zaposlenice Konzuma koja rintaju za 2500 kn, „uzdržavaju“ djecu i žive u kutiji za šibice? Svi mi trebamo svoj pride. Većina njih su uspješni dizajneri, voditelji, modni pačići, svračići i da ne nabrajam dalje. Dakle, imaju pravo na zaposlenje i primaju dobre plaće. Kreću se u „creme de la creme“ društvu i nose torbe koje si ja ne bi mogla priuštiti ni za godinu dana rada uz uvjet da svaki dan postim i umirem od gladi. Svaka čast svakome, ali meni stvarno nije jasno tko u ovoj cijeloj priči nema prava i tko je zapravo ovdje zakinut?
Možemo mi pričati do sutra, ali stanje je takvo da svakodnevno moramo hodati pognute glave, trpiti tuđa sranja da bi dobili crkavicu od plaće (ako ju i dobimo) i tako iz mjeseca u mjesec. Nitko nas ne pita kako se pritom osjećamo. Nikog nije briga da li su naša prava povrijeđena i nikome nije u interesu da organiziramo paradiranjem gradom. I što možemo očekivati? Big fat ništa! Dok god živimo u takvom društvu koje trpi, trpi, trpi i šuti, nikad se stvari neće promijeniti na bolje. Ispada, da se samo homići bore za svoja „prava“, a mi sjedimo sa strane, promatramo i bacamo floskule. Dok god ne izađemo u bok s njima na cestu, dignemo glas, izjednačimo se u svim pogledima, živjet ćemo u sranju i svakim novim danom sve teže i teže ćemo se izvlačiti iz govana. To je demokracija je li? Mene nekako više podsjeća na staro doba robovlasničkog društva! Oš’ raditi za crkavicu? Nećeš? Pa dobro, ima puno očajnika koji čekaju u redu za posao! I onda još glasaš za socijaldemokratsku Partiju s velikim P od koje očekuješ da je socijalno osjetljiva! Socijalna osjetljivost se ogleda u tome da se ukidaju sve „povlastice“ poput božićnica, uskrsnica i sličnog, tobože razmatra se da se ukinu i neki državni praznici, a cijena rada ne raste poput cijena goriva, struja, cigareta, hrane i inih stvari potrebnih za takozvani lijepi život. No, kriza je! Za 25 godina kad izađemo iz krize biti će dugo očekivani smak svijeta tako da nema brige. I zapravo na kraju ispada da je bolje da ti guziš, nego da tebe redovno guze. Thank you very much and velkom tu kroejša!