GMO: Kraj ili početak gladi?
Je li GMO rješenje za glad u svijetu, kako tvrde njegovi tvorci? Prema nedavno objavljenoj studiji koja dokazuje kako genetski modificirani organizmi izazivaju rak te sterilnost kod muškaraca i neplodonost kod žena, jest, jer tehnički gledano, krajnji rezultat genetski modificirane hrane bio bi kraj gladi u svijetu, iz razloga što više ne bi bilo ljudi.
Još 1995. godine F. William Engdahl u svojoj knjizi “Sjeme uništenja” je napisao: “Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome svijetu danas je toliko uhvatilo maha, da ga se može i mora proglasiti “zločinom protiv čovječnosti”. U srži toga problema je pitanje genocida.”
Ovo je posebno važno za hrvatsko stanovništvo, kao i stanovništvo zemalja u okruženju, iz razloga što je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja još uvijek ima relativno zdravu hranu i vodu, pa je upravo zbog toga postala metom onih koji se tih bogatstava žele dokopati pod svaku cijenu.
Nakon što su svjetski centri moći u svoje ruke preuzeli golemu većinu svjetske nafte, banaka, korporacija, tržišta droge, medija itd., na djelu je projekt preuzimanja vode, zemlje a samim time i proizvodnje hrane. Kontrola sjemena i proizvodnje hrane na razini čitave planete, te kontrola i trovanje ljudi, glavni su skriveni aduti GMO-a, tako da moramo biti svjesni kako GMO nije cilj, GMO je sredstvo za postizanje cilja, odnosno preuzimanja kontrole nad sjemenom, proizvodnjom hrane a samim time i čovječanstvom, jer onaj tko kontrolira hranu, kontrolira i ljude.
Nedavno objavljena studija u uglednom znanstvenom žurnalu Food and Chemical Toxicology objavila je rezultate istraživanja koje su provodili istraživači Odbora za istraživanje i neovisne informacije o genetskom inženjeringu (CRIIGEN). Istraživanje koje je trajalo dvije godine tijekom kojih su štakori hranjeni genetski modificiranim kukuruzom, kultiviranim sa ili bez herbicida Roundup, te sa samim navedenim herbicidom u razinama koje se dopušteno nalaze u vodi za piće ili na usjevima u SAD-u, je potvrdila ne samo kako genetski modificiran usjev (NK603 kukuruz, koji je odobren u SAD-u za ljudsku prehranu) uzrokuje rast tumora i ubrzanu smrtnost, nego da i herbicid Roundup kojim su biljke tretirane, uzrokuje štetu ljudskom organizmu. GMO biljke zapravo ugrađuju glifosat izravno u sebe, s ostacima herbicida, njihovi metaboliti opstaju, uzrokujući dvojnu izloženost transgenima te sinergističko pojačanje toksičnosti.
Ova studija koja nedvojbeno povezuje pojavu raka s Monsantovim proizvodima i GM kukuruzom je odjeknula širom svijeta, no ona je samo jedna u nizu.
Ruski znanstvenici su tako napravili zajednički eksperiment unutar instituta Ruske akademije znanosti, kojim su došli do zaključka da hrčci hranjeni GMO hranom nakon četvrtke reprodukcije potomaka ostaju sterilni. Još je sredinom 90-tih otkriveno da GMO defektno utječe na ljudske gene, a Monsanto je to ocjenio “istinitom, no nebitnom nuspojavom”.
Dr. Aleksej Surkov kaže: “Izdvojili smo nekoliko grupa hrčaka, držali ih u parovima i prvoj davali običnu hranu. Drugu grupu hranili smo sojom koja nema GM sastojke, trećoj smo povremeno davali GM soju, a četvrtoj isključivo GM. Isprva je kod svih sve išlo dobro. No, nove generacije hranjene GM hranom sporije su rasle i seksualno sazrijevale, a u trećoj već nije bilo mladunčadi. Dokazali smo da su ovi parovi izgubili plodnost.”
Uz to, trećoj generaciji hrčaka hranjenima GM hranom u ustima je počela rasti dlaka. Znanstvenicima nije jasno zašto je do toga došlo.
Kako je dr. Aleksej Surkov ironično zaključio: ‘Tehnički gledano, krajnji rezultat genetski modificirane hrane zaista bi bio kraj gladi u svijetu, jer više ne bi bilo ljudi.’
Rezultati ruske studije podudaraju se s onima u Francuskoj i Austriji. Naime, kad su znanstvenici otkrili da je GM pšenica štetna za sisavce, Francuska je odmah zabranila uzgoj i prodaju GM hrane.
Dakle, znanost može i dala je odgovor na pitanje: Je li GMO hrana sigurna? Ali ti odgovori nisu ono što nam industrija i mediji govore, a taj razlog je jednostavan. Da je industrija slušala prave rezultate znanosti, a mediji ih objavljivali, genetsko izmanipulirano sjeme nikad ne bi bilo zasađeno i GMO hrana bi bila zabranjena širom svijeta.
U današnjem globaliziranom svijetu pozicija glomaznih multinacionalih kompanija toliko su jake, da one više ne pružaju podršku vladajućoj političkoj eliti, već su u doslovnom smislu od nje preuzele globalnu vlast i donošenje svih ključnih političkih odluka.
Za sve one koji možda još ne znaju, 29. ožujka 2012. godine, vlada RH je donijela Uredbu o izmjeni i dopunama Uredbe o razini genetski modificiranih organizama u proizvodima ispod koje proizvodi koji se stavljaju na tržište ne moraju biti označeni kao proizvodi koji sadrže genetski modificirane organizme (NN039/2012). Uredba je donesena gotovo tajno, uzbuna je nastala tek kada je otkrivena u narodnim novinama.
Zar hrvatski narod stvarno nema pravo znati i biti informiran kakvu će, ili bi trebao sutra, hranu jesti? Nije li i pravo na zdravu hranu osnovno ljudsko pravo, te koga zastupa i u čijem interesu radi Vlada Republike Hrvatske?
Početak gladi.
Poljoprivreda u Hrvatskoj, kao i u svim zemljama svijeta, namjerno je i sustavno uništavana kako bi se potaknuo rast cijena hrane, stvorila sve veća glad, te kako bi isti oni koji su prouzročili, stvorili problem gladi u svijetu, ponudili GMO u obliku rješenja.
Uz to što izaziva najgore oblike bolesti, GMO sjeme je dizajnirano tako da počini samoubojstvo nakon žetve, što znači da ga nije moguće koristiti za ponovnu sjetvu, odnosno iz godine u godinu na taj ste način prisiljeni kupovati novo sjeme kako bi ostali u igri. Dakle, radi se o genetskoj modifikaciji biljaka kojom se njihovo sjeme u drugoj generaciji čini sterilnim. Tisućama godina poljoprivrednici na čitavom svijetu čuvaju sjeme od svake žetve kako bi ga ponovno zasijali dogodine. Uvođenjem GMO sjemena to bi s vremenom postalo nemoguće, te bi postali ovisnima i robovima multinacionalnih korporacija, proizvođača GM sjemena. Slična politika koja vodi upravo ka ovisnosti o sjemenu, vodi se danas u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama. Svatko tko želi ostvariti poticaj, mora imati potvrdu kako je kupio sjeme, dakle takozvana “tavanuša” ne dolazi u obzir. Na ovaj su se način gotovo sve stare sorte pšenice, kukuruza, … u potpunosti iskorijenile. Čak se ide i toliko daleko da se ljude koji koriste tavanušu, naziva Indijancima, te tvrdi kako je tavanuša neotporna i da širi bolesti na zdrave kulture.
Primjerice, u Indiji je Monsanto uvjerio poljoprivrednike da kupe skuplje genetski modificirano sjeme pamuka, uvjeravanjem da će imati veće prinose i pamuk bolje kvalitete. Vrijeme je pokazalo da to nije bila istina, što je dovelo do propasti i samoubojstva na tisuće poljoprivrednika. Danas, kada se poljoprivrednici žele vratiti tradicionalnom indijskom pamuku, to postaje nemoguće, iz razloga što više nema sjemena.
U Južnoafričkoj Republici, GM kompanije čak besplatno dijele sjeme malim farmerima, koji tradicinalno čuvaju sjeme, tražeći od njih da potpišu ugovor kako ga više neće čuvati, što znači da će ubuduće svake godine morati kupovati sjeme od ovih kompanija.
Umjetno stvorena kriza koja drma skoro pa sve zemlje svijeta, samo je jedan od
alata, načina kako se korporacije namjeravaju domoći prirodnih bogatstva, prvenstveno vode, zemlje, šuma, otoka, … Tri su glavna načina kako doći do obradive zemlje:
1. Proizvodnju hrane, obradu zemlje učiniti ne isplativom (nekontroliranim uvozom, povećanjem cijena repromaterijala, raznim propisima, normama, …)
2. Zadužiti proizvođače, porobiti ih dugom tako da su prisiljeni prodati zemlju kako bi vratili dug
3. Uvaliti im GMO sjeme
Neisplativost obrade zemlje i proizvodnje hrane, kao i sve veće zaduživanje poljoprivrednika s nadom kako će uspjeti, na djelu je već dugi niz godina. Da se ne zavaravamo, selo u Hrvata je već odavno uništeno, samo što će to većini ovoga naroda postati jasno tek za koju godinu. Oni koji opstanu, takozvani “veliki”, koji obrađuju po nekoliko stotina hektara zemlje, ukoliko se kao država ne odupremo uvođenju GMO-a, postati će ovisnima, taocima proizvođača sjemena. To je preuzimanje zemlje, bez da postanete vlasnikom, jer koje li koristi od zemlje, ukoliko nemate sjeme koje ćete zasaditi? Onaj tko posjeduje sjeme, posjeduje i zemlju, kontrolira proizvodnju hrane, ljude.
Neisplativost bavljenja poljoprivredom, porez na ne obrađenu zemlju, okrupnjavanje poljoprivrednoga zemljišta, … samo su neki od načina kojima vlade idu na ruke korporacijama i odrađuje posao za njih. Morate priznati kako je mnogo lakše ucijeniti ili prisiliti jednu osobu koja je u vlasništvu 400 hektara obradive zemlje da zasadi GMO, ili proda zemlju, nego stotinjak ljudi od kojih je svatko u vlasništvu 4ha zemlje.
Što se tiče privatizacije, zemlje u državnom vlasništvu, rasprodaje voda, šuma, … tu će kriza i zaduženost na kojoj možemo zahvaliti marionetama na vlasti, nemogućnost otplaćivanja duga odigrati svoju ulogu. Kako će to izgledati, jasno je vidljivo u Grčkoj. Grčka ovih dana najavljuje najveću privatizaciju (rasprodaju) svih vremena. Kako bi vratili dug, Grčka vlast odlučila se na prodaju otoka, kraljevskih palača, ekskluzivnih nekretnina, zračnih luka, marina, državnu naftnu kompaniju, lutriju, poštu …itd. Bilo koja vrsta privatizacije u nekoj državi, jednaka je privatizaciji kupaone, kuhinje, WC-a, sobe, … u vlastitome stanu.
Kako za ribe crv na udici ribiča predstavlja samo sočan zalogaj, tako i gledano kroz oči neinformiranih poljoprivrenika, zaslijepljenih propagandom, GMO predstavlja veći prinos, manja ulaganja a samim time i veću dobit. No, istina je bitno drugačija. Osim što GMO ima velikih posljedica po zdravlje stoke i ljudi, kako ističe dr. Marijan Jošt; genetičko inženjerstvo je loša znanost, u službi velikih korporacija.
Genetičko inženjerstvo nema zdrave znanstvene temelje. Postavka: 1 gen = 1 protein je netočna. (Ljudski genom se sastoji od oko 30 tisuća gena, a tijelo od oko 250 tisuća proteina!)
U usporedbi s konvencionalnim usjevima, ni jedan GM usjev ne daje više uroda, a RR-soja čak i do 40% niže.
Rodnost je kvantitativno genetsko svojstvo – kontrolirano je s većim brojem gena i mala je vjerojatnost da bi se moglo popraviti metodama genetičkog inženjerstva.
Niti jedan GM usjev ne daje urode veće kakvoće – naprotiv, njihova je hranidbena vrijednost manja (siromašni na mikroelementima).
Sjeme GM usjeva je skuplje, a GM proizvod jeftiniji i teško se plasira na tržištu. (Kome će ih Hrvatska prodavati?)
RR soja koja se uvozi u EU iz Argentine, sadrži velike doze rezidua glifosata (17 mg/kg). Pokusi su pokazali degenerativne promjene u embrija pileta i žabe tretiranih s 2.03 mg/kg glifosata – 20 puta manje doze od one koja se koristi pri prskanju u poljima.
Roundup (glifosat) ima vijek poluraspada oko 20 godina (ovisno o vanjskim faktorima).
GM usjevi uzročnici su pojave otpornih korova, otpornih štetnika i novih biljnih bolesti.
GMO nije cilj, GMO je sredstvo za postizanje cilja, porobljavanja, odnosno preuzimanja kontrole nad proizvodnjom hrane a samim time i čovječanstvom, jer onaj tko kontrolira hranu, kontrolira ljude.
Sloboda podrazumijeva neovisnost, a mi smo ovog trenutka i svakim trenutkom, sve više i više gurani u poziciju ovisnika, na svim razinama.
Dovoljan je i kratak san da se probudimo u svijetu u kojemu je ta tehnologija preplavila naša polja i supermarkete, pa sada imamo možda posljednju priliku izboriti se za budućnost drugačiju od one koju nam pripremaju proizvođači GMO i s njima povezani centri moći.