Kad vam završi radni vijek imat ćete prigodu razmišljati o svojim djelima. Nažalost, većina učinjenog se zaboravlja. Kao i oni što zbog nedjela nestanu iz obzora. Čak ih ni posvemašnja žuta štampa ne spominje. A ako ne spominje ona, onda vas zaista nema, jer štampe druge boje i nemamo.
Mene, recimo, nikad nitko nije pitao što mislim o kadrovima koji su dolazili ili odlazili, mene su samo kadrovski pomjerali. Sudeći po smjenama koje su događaju nakon nastupa novih ljudi u državi i niže, izgleda da će u starosti biti dobar dio ljudi koji će igrati domino u vrtu, u hladu kruške šefice (sadašnje šefice imat će posađen čitav vrt kruškica šefica da budu okružene sebi ravnima) i prisjećati se: A se setiš kak sam otpustil one menadžere i oko 3000 nekakvih radnika? Ti bokca, kakvo je to uživanje bilo. Bil sam nabrijan 100 na sat. Onda sam zaposlil nekakve kaj ih ni sam ne poznam, al nije važno, glavno da sam se rešil onih prijašnjih.
Vjerojatno će u prisjećanje pristići i poneka laž, iluzija, pa će se hvaliti da su, nakon otpuštanja, njihovi kotači i kolači ili cekeri i krekeri koje proizvode zabilježili nevjerojatan porast kvalitete, a prodaja otišla u nebo, iako je u stvarnosti kreker uvijek bio kreker, ceker ceker, a kolač kolač, a kotač kotač, a prodaja je ionako otišla u p. m. (za puritance i vjernike, p. m. je u mojem tekstu plavo more, a to što ste vi pomislili ne govori najbolje o vama: vrijeme je za ispovjed).
ERA ENIGMATA
Jedna od najgorih stvari u postojanju čovječanstva su ratovi i igre s ljudima. Ratove smo manje-više preživjeli, ali igre s ljudima neće nikad stati. Enigmatika je prvi hobi. Nekome se čitav radni vijek sastoji od rješavanja kadrovskih križaljki. Samo skaču kao pčelica sa cvijeta na cvijet, uberu pelud, obogate se, a veliki dio cvjetnog praha rasipaju u brzom letu, pretežito po vojsci nezaposlenih.
Dakle, umjesto da se stvaraju novi proizvodi, da se razvija i zapošljava, sve se podređuje profitu, koji u svom množenju dijeli ljude i doslovice ubija svaku volju i želju za radom. Uskoro će za tzv. proizvodnu tvrtku biti dovoljni strojevi i pet-šest članova uprave, koji će tada, u nedostatku drugih kadrova, otpuštati sami sebe. Naravno, s bogatim otpremninama. Na kraju će tvrtke, koje smo nekad zvali i tvornicama, ostati na pustom polju, gdje su i nikle, bez ljudi i, hvala bokcu dragome, i bez rukovodstva. Možda tada nikne neke novo vrijeme i nove tvornice. S radnicima. I k vragu, zašto ne reći, domaćim ljudima. Socijalno i ljudski osjetljivima. Koji će moći popraviti sve štete koje su gramzljivci učinili.
OSTAJTE OVDJE
Veselim se otvorenju medijskog studija. Iako sam u mirovini, svakako sam kandidat za upis. Zašto? Zato da nakon studija barem jedan od tih novoobrazovanih novinara i drugih ostane u Koprivnici. To bum ja.
KAUBOJKE? KAJ GOD!
Negdje sam pročitao da su naše reprezentativne rukometašice po uzoru na rukometaše imenovane – kaubojkama! Kravarkama, u prijevodu. Dajte, kolege novinari, ne vrijeđajte lijepe cure. Karakteristika kauboja je nered, nasilništvo, a naše cure (a branim prvenstveno Podravkine) igraju lijep i organiziran rukomet i nemaju oks noge. Zamislite si izbornika Vladimira Canjugu u sombreru, a kraj njega se zagrijava Tatari u šeširu Stetsonu, dok sa strane Ivana Jelčić vježna u konjičkoj kacigi! Zašto uopće nekome umjetno stavljati nadimke? Ako nije spontano i prihvatljivo svako nametanje je – bljak i kaubojsko! Samo je jedan je John Wayne!
SANDRA I STANISLAV
Odustao sam od žešće borbe za bacačicu diska Perković. Tek natuknica. Naime, tisak kao da se svim silama trudi od sjajne sportašice napraviti odbojnu osobu, navodeći baš sve što joj izleti iz ustiju. Mlada je, pa je takva. U današnje vrijeme posvemašnje slobode štampe, vidim sve jasnije zašto je potrebna autorizacija, protiv koje sam se u mladosti borio cijelim svojim mladalačkim zanosom. Danas, bez toga, svatko od vas može napraviti neukog bedaka. Pustite Sandru neka na miru izrasta.
A pustite i klubove da izrastaju. Ako sam dobro pročitao da Stanislav Biondić ostaje predsjednikom Upravnog odbora Slavena Belupa, onda je za mene to dobar znak da se shvaća da kvalitetni sportski kadrovi trebaju imati kontinuitet. Ako je Biondić dobar, a je (sjetite se njegova početka u sređivanju financija), onda Biondić neka ostane i probudi ostale, kao i na početku svog mandata, pri prelasku s ribičije na nogomet. Jer, postaviti friškog, koji pojma nema, jest specijalitet sadašnjih vremena, ali je kontraproduktivno za uloženi novac.
Nadajmo se da će razum pobijediti i na drugim sportskim poljima.
KRIM I GYÖR ZAUVIJEK
Nisam pritom spomenuo rukomet. Ali hoću. Nakon izvlačenja grupa Lige prvakinja (sponzoru se donosi šest izravnih TV prijenosa u trajanju sat i 15 minuta svaki, ukupno sedam i pol sati), a u Njemačkoj u Adidasu bio sam i osobno, prvo je pitanje bilo: Pa kaj u Europi rukomet igraju samo Krim, Györ i Podravka?
Ha, dajte još malo ”perja”, pa ćete vidjeti i ostale.