U odnosu na starijeg brata, na znatno poznatiju verziju na ledu, inline hokej ima četiri igrača u polju uz jednoga vratara. Igraju se četvrtine po deset minuta, klizaljke zamjenjuju posebne role, u izostanku bodychecka nema potrebe ni za mnogo teške zaštitne opreme, a tu je i teren podijeljen na polovice, ne trećine, čime je pravilo offsidea također drugačije. Ukratko, jednostavnije je igrati inline.
Podravina svojega predstavnika u Hrvatskoj ima u vidu IHK Koprivnice, kluba osnovanog krajem prosinca 2012. godine. Uspješnu sezonu odradili su 2019. osvajanjem drugoga mjesta u Prvenstvu Hrvatske, što klupski predsjednik Tomislav Turk priželjkuje i ove sezone započete protekli vikend. U dvorani u Karlovcu, gdje će igrati pretposljednjim subotama svakoga mjeseca, i tako do ljeta, rezultatom 6:0 izgubili su od KHL Tapira, da bi potom sa 7:2 nadigrali KHL Srake Samobor. Uz domaći IHK Karlovac govorimo o četiri momčadi, odnosno svim momčadima koje se natječu. Par godina unatrag bilo je čak 16 klubova podijeljenih na dvije lige. Prema mišljenju Turka, prebacivanjem natjecanja u Karlovac, zagrebački su sastavi izgubili želju za putovanjem, time i nastupanjem.
S druge strane, nekolicina entuzijasta gura dalje, poput onih iz zadarske IHK Bure koji su se u želji za klizanjem, ovaj rolanjem, povezali s Koprivničancima. Tvore jednu momčad koja se natječe na Prvenstvu Hrvatske, što je rezultiralo znatnom igračkom brojnošću u smislu triju punih linija koje se mogu redovito mijenjati i tako držati tempo na visokoj, za hokej karakterističnoj razini.
– Ozbiljno ću reći – ovo je sada drugi hokej! Možeš se opustiti, igrati u punoj brzini. U toj minuti, tijekom koje si u igri, ne moraš se šparati, možeš dati sve od sebe – govori nam Turk.
Nema veze odigra li netko loše. Dobije li se gol, idemo dalje, kaže Turk
Uobičajeno je u sportu, posebice u hokejaškim linijama koje bismo mogli promatrati i kao zasebne postave, tražiti kemiju. Na koji će način ukupna vrijednost sastava nadići zbroj kvaliteta svih pojedinaca, pitaju se treneri. Kako ovdje govorimo o amaterizmu, jasna je ideja koju koprivnički hokejaši njeguju u slaganju linija.
– Kemija se složila nakon pet minuta. U jednoj su grupi mladi puni snage, oni koji mogu jurcati terenom. Druga su malo stariji, a opet mladi. Dok smo treća linija mi, 40 plus godina, koji smo konačno dobili priliku dati sve od sebe. Kada nas nije bilo dovoljno, nerijetko smo morali odigrati sve četvrtine te smo ostajali bez snage – objašnjava nam Turk.
Smatra kako je složnost ono što ih krasi. Rezultat nije u prvome planu.
– Nema veze odigra li netko loše. Dobije li se gol, idemo dalje. Nema srdžbe ili zla. Odigraš svoje, daš maksimum – priča Turk, dodajući kako su svi inlineri Hrvatske prava klapa koja će odigrati, družiti se, veseliti, ali i požaliti jer ih sve, osim Karlovčana, muči nedostatak adekvatnog terena.
Osjećaju se zapostavljeno
U gradu na četiri rijeke tako se, prepričava nam, isprva igralo na asfaltu. Koturali su se, potom, pločicama vojnog objekta koji su dobili, dok danas uživaju letjeti plastičnom podlogom koja je svojom glatkoćom i mekoćom idealna za ovaj sport. Isto, dakako, priželjkuje Turk. Na naše pitanje kada i gdje treniraju odgovorio je kratkim: “Nula bodova.”
– Pokušavamo pronaći teren, gledali smo prostor oko stadiona. Nitko za neke prostore nije pitao deset godina, a sada kada sam ja to učinio, eto posvuda bi stavili umjetnu travu. Rasrdilo me to – tvrdi Turk pa otkriva kako su im Karlovčani poklonili ogradu, odnosno bande za teren, koje sada nemaju kamo staviti.
– Osjećamo se zapostavljeno – dodaju naš sugovornik u ime svih hrvatskih inlinera.
Želeći istaknuti kako dobro rade, podsjetio je na 2019. godinu kada su organizirali turnir naziva Ledeni pak. Uz njih kao domaćine, okupile su se mlade nade sisačke HK Siscije i Karlovca.
– Kada smo imali led, u našoj školi hokeja, bilo je 15-ak djece koja su svaki dan dolazila. Imali su volju, čak i na onom ficleku od leda na sredini trga. Napravili smo turnir na kojemu smo pobijedili čak i male Karlovčane. Žao mi je što nemaju priliku. Mi sve radimo dobrovoljno, nismo zaradili nijednu kunu, niti mislimo – napominje.
Neovisno o situaciji i tome da govorimo o rekreativnom bavljenju sportom, prirodno je imati cilj, boriti se za najbolji mogući plasman.
– Pokazalo se da s ekipom iz Zadra dobro igramo. Želja nam je biti drugi jer prvi ne možemo – uz smijeh kaže Turk, misleći na to da je naslov rezerviran za nadmoćne Karlovčane.
– Oni su klasa iznad svih nas – zaključuje.
