Koprivničko groblje uređeno uz kapelicu Sv. Duha u kontinuitetu djeluje od 17. stoljeća, no u početku je ono bilo samo za stanovnike sjevernih koprivničkih ulica.
Prema zapisima iz 1650. godine vidljivo je da se kapela Sv. Duha nalazila kraj puta kojim se iz Koprivnice išlo u Varaždin i da je podignuta «u davno vrijeme». Prema spomen-slici iz 1657. vidi se da je ovu kapelu dao podignuti njemački plemić i časnik koprivničke vojne posade Ivan Jakob Wucherer.
Ova slika je izgorjela u požaru iz 1934. godine, no u prijepisu se sačuvao tekst natpisa: DER WOL EDL GESTRENG:E HERR IOHAN IACOB WVCHERER VON GRUEB: UND DRASENDORG AVF FROMSPERG RÖM: KAIJ: MAIJ: WACHTMAISTER ZV COPREINIZ HAT DISE COPELEN HEILIGEN GEIST ALDA GOTT ZV EHRN VON NEVEN ERPAVUEN LASSEN IM 1657. Prema zapisniku kanonskog pohoda iz 1659. spominje se ova kapela kod bare zvane Gospinja u blizini javnog puta koji je iz Koprivnice vodio u Suboticu.
Bila je u izuzetnom lošem stanju. Supruga njemačkog plemića Puchera (riječ je o Wuchereru op.p.), koji je služio u koprivničkoj utvrdi, je dala novac za nabavu građevnog materijala, a stanovnici Duge «vulice» i Banovca su dali besplatne podvoze i težake. Nova kapela do kanonskog pohoda 11. ožujka 1659. godine još nije bila gotova, a bila je tri puta veća od stare kapelice.
Oko kapele je bilo groblje kojeg je okruživala mala i već gotovo zatrpana graba. Povodom izgradnje nove kapele je 1657. godine bila postavljena spomen-slika na platnu, naslikana uljeni bojama. U sredini se nalazio veliki plemićki grb sa natpisom plemića Ivana Jakova Wucherera von Grueb und Drasendof (koji je očito identičan s plemićem Buherom). Nova kapela se spominje 1671. godine. Ona je bila opisana 1680. godine kao građena od pletera, omazanog blatom i pobijeljena. Svetište joj je bilo prema sjeveru, a prema jugu su bila vrata koja su se dala dobro zaključati. Imala je drveni tornjić sa posvećenim zvonom. Uz kapelu je bilo groblje okruženo opkopom. Identično je stanje zabilježeno 1700. godine, a tada se za imovinu kapele brinuo Andrija Šušnić.
Uz kapelu Sv. Duha pokapani su umrli iz Duge ulice i tadašnjeg predgrađa Banovca. Kapela Sv. Duha je 1778. godine bila drvena, a imala je 2 oltara. Kanonska vizitacija iz 1787. godine spominje da je kapela bila u dobrom stanju osim tornja koji je trebalo popraviti. Toranj je ubrzo bio popravljen, a 1810. godine kapela je imala samo jedan oltar.
Koprivnički župnik Adam Žuvić je 1845. godine uspio zatvoriti dotadašnje glavno gradsko groblje kod kapele Sv. Lucije, a od te je godine prošireno groblje kod kapele Sv. Duha postalo središnjim koprivničkim grobljem. Isti župnik je 1850. godine gradskoj upravi predložio gradnju nove zidane umjesto drvene kapele Sv. Duha, no tada se još nije ostvarila gradnja. Iste je godine zatvorena trošna kapela Sv. Duha. Župnik Josip Beruta je imao cilj sagraditi novu kapelu.
Uz to je predložio rušenje kapela Sv. Triju Kraljeva i Sv. Marije Magdalene, ukidanje tamošnjih grobalja i njihovo spajanje s kapelom Sv. Duha. Župnik Beruta je 1867. godine predložio gradnju kapele Sv. Duha i otvaranje groblja na području između predgrađa Dubovec i ulice Jamborice (danas ulica Ante Starčevića). Gradska uprava je na taj prijedlog izabrala posebni odbor koji je odbacio novu lokaciju kapele i groblja, ali je podržao gradnju nove kapele Sv. Duha na mjestu stare kapele te rušenje kapele Sv. Triju Kraljeva te tamošnjeg groblja. Nova kapela Sv. Duha koja i danas postoji na gradskom groblju izgrađena je 1873. godine.
Žitelji Brežanca su bili ogorčeni ukidanjem groblja i rušenjem kapele Sv. Marije Magdalene, ali su se i njihovi umrli od 1874. godine morali pokapati na groblju kod nove kapele Sv. Duha.