Prvu jezgru današnjeg gradskog parka je prije 150 godina – 1856. godine formirao kotarski predstojnik Grigorije Roksandić (umirovljeni krajiški časnik). On je uz sjeverni gradski opkop dao posaditi dvije aleje javora. Isti je 1863. godine drvoredima javora zasadio zapadni dio opkopa uz današnju Nemčićevu ulicu. Taj drvored se odlično vidi na najstArijim fotografijama koprinvičkog gradskog središta, ali i na prvom katastarskom planu Koprivnice. Drvored se, prema katastarskom planu, protezao od današnje gradske vijećnice do kraja Zrinskog trga pa je onda skretao prema jugu u Nemčićevu ulicu. Na istom je planu zabilježena zelena površina s drvećem na mjestu nekadašnjih kapela Sv. Ivana Krstitelja i Sv. Lucije. To je bio zametak parka kod starog dijela današnje koprivničke bolnice ispred kasnije podignute kapele Sv. Florijana. Drvoredi javora su kasnije poslužili gradskom vrtlaru Dragutinu Ruhlu za postupno oblikovanje parka na prostoru sjeverozapadnog dijela koprivničke utvrde. Ruhl je postao gradskim vrtlarom 1884. godine, a na toj je dužnosti bio punih četrdeset godina, obilježivši svojim radom jedan dio koprivničkog prostora i prošlosti. Pod njegovim je vodstvom u razdoblju između 1891. i 1893. godine bio zasađen gradski park (u vrijeme kada je Koprivnicom upravljao vladin povjerenik Koloman pl. Matačić), a kasnije i ostale koprivničke parkove – kod bolnice, u blizini kapelice na Grantulama (kod današnje Podravke), kod nekadašnje gimnazije (današnje Osnovne škole Antun Nemčić Gostovinski) itd. Ruhla je naslijedio Ivan Flatz koji je do 1960. godine upravljao koprivničkim parkovima. Park se, prema Radovanu Kranjčevu, početkom 20. stoljeća oblikovao “u izvjesnom kompromisu između baroka i engleskog slobodnog pejzažnog stila, odnosno u duhu eklekticizma značajnog za kraj 19. stoljeća. Takav karakter uglavnom je park sačuvao do danas. Vrijedno je istaknuti u parku i prisustvo barokne skulpture Sv. Ivana Nepomuka iz 1747. godine…” Za središnji gradski park je bilo osobito važno što je nakon velike izložbe u Budimpešti, 1896. godine u središte parka bio postavljen drveni paviljon, djelo Antuna Rogine. Paviljon je bio postavljen na podnožje od kamena složeno 1894. godine od neke stare građevine (Brozović pretpostavlja da su to možda ostaci franjevačke crkve). Paviljon je služio za koncerte gradske glazbe.
Da bi se mogao novoformirani gradski park opremati ukrasnim biljem, gradsko vodstvo Koprivnice je uredilo vrtlariju uz istočni revelin koprivničke utvrde, u blizini današnjeg gradskog sajmišta.Uz gradsku plinaru, a kasnije električnu centralu je bila uređena nova gradska vrtlarija, koja je ukrasnim biljem zadovoljala potrebe gradskih parkovnih površina, ali i ostalih gradskih šetališta, ulica i trgova. Sredinom 70-tih godina 20. stoljeća je bio uređen park kod zgrade koprivničkih srednjih škola na Trgu slobode. Taj je park bio oblikovan na modernijim pejzažnim principima u približno jednakoj zastupljenosti drveća i grmova. U drugoj polovici 20. stoljeća je u višedesetljetnom procesu bio formiran park uz noviji dio bolnice, a istovremeno su uređene zelene površine na Trgu slobode, kod autobusnog i željezničkog kolodvora, na početku ulice Miklinovec, na Trgu Eugena Kumičića i drugdje. Na kraju ovoga podsjećanja možemo postaviti pitanje nije li gradska potreba uređenja novog, modernog parka 21. stoljeća, koji bi se protezao prostorom današnjeg sajmišta i jugoistočnim dijelom gradskih bedema? To je većim dijelom danas prostor sajmišta koje bi trebalo premjestiti na drugu lokaciju. Vjerujemo da bi se to trebalo ostvariti kao i razmišljati o uređenju dodatnih zelenih površina u gradu (npr. dovršenjem šetališta uz potok, uz novouređenu Miškininu ulicu i drugdje).