Krstarenje velikim brodom po oceanu san je svakog. Užitak, zabava, raskoš, zgodni časnici i još zgodnije turistkinje neodoljivo mame. Može se čovjek kupati na Brodskom bazenu ili se sunčati. Navečer odigrati poker u kazinu ili zavrtiti lopticu na vrtuljku sreće, kad mu dosadi plesnjak…
Tako smo se i mi ukrcali na jedan takav oceanski brod, samo…u Indiji. Vozio nas je od Andamana do Chennaia. Već je ukrcavanje prije ličilo na utovar stoke. Nekoliko stotina Indijaca je odjednom htjelo ući pa se to dobro otegnulo. Većina njih je ušla u potpalublje što bi se također moglo lako povezati s prijevozom stoke – zagušljiva i natiskana ogromna prostorija s ležajevima naslaganima kao sardine. S ukupno nekoliko malih prozorčića. Kako će ovdje brzo mirisati, bolje da moj nos to nikad ne doživi. Mi smo se na sreću popeli na palubu te smo zaslužili kabinu koju nas dvoje dijelimo samo s još 4 kreveta. Luksuza bi se postidio i jedan zatvor, ali sve je bolje nego košnica ispod. Preko puta je stariji bračni par, a na ulazu neki mlađi. Uskoro se u sobi pojavilo još njih nekoliko, očito u kompaniji s ovima. Naravno, došljaci su platili karte za dolje, a spavat će ovdje s nama, dakako bez pitanja. I da budu mirni ko bubice, deru se usred noći, isključuju mi kabl od kompjutera da bi mogli slušati Bollywoodske hitove na mobitelu…sve dok im nisam zaprijetio posjetu kod časnika. Soba je mračna, miriši po ulju pa zato odlazim na palubu. Usput posjećujem WC koji opet asocira na štalu. WC-i su inače u Indiji jao meni, a ovo je vrhunac vrhunaca. Već nakon sat-dva su postali zaštopani, uneređeni i za gas masku. I to oni naši za prvi razred!!! A još imamo tri dana puta!!!
Ne čudi me što je na palubi vreva – otvoreno je, a opet s krovićem koji štiti od sunca i kiše. Srećom, lijepo je i toplo vrijeme i ne sumnjam da ćemo dan provoditi ovdje. Osim za obroke. Na sreću opet za nas je gospodski, u restoranu koji nije i loš. Jedemo s posadom, a služe nas ozbiljni konobari. Ovi jadnici dolje se guraju s nekakvim bonovima kao u studentskom restoranu.
Vrijeme prolazi, na sreću tu je još nekoliko zapadnjaka s kojima možemo pričati. Većina njih su već hard core putnici Indijom. Amerikanac i Kanađanin lijepo kampiraju na palubi – raširili su mrežu za spavanje – naravno platili su najnižu kartu, a sreća po njih da je lijepo vrijeme, ne samo zbog pogleda. Pričaju, kad su dolazili brodom na Andamane, stigli su na vrijeme, ali su čekali usidreni uz grad čitav dan da izađu. Časnik u lučkoj kapetaniji se naime negdje naroljao i nije brod mogao službeno ući u luku!!! Tu su i neke Australke vječito staklenih očiju, koje se zapravo tu i tamo tek pojave vani. One su u de luxe klasi, a kod njih kampiraju neki Izraelci, isto s najjeftinijim kartama. Dobre su i dopuštaju da koristimo njihovu kupaonu i WC ;). Upoznajemo i časnika – bio je i u Hrvatskoj kao i u većini zemalja. Sad skuplja dane za penziju na ovom brodu. „Ništa se ne čudite,“ tješi me „ovaj je brod neprofitabilan, a Vlada održava liniju da bi ljudi mogli putovati.“
POUKA: Ako baš morate putovati indijskim brodom – skompajte se s nekim i podijelite novac za de luxe klasu!