Gledan van, ludilo je dan, al’ to je normalno skroz jer je kolovoz…
Alles gut, sve je dobro, pjevaju TBF-ovci i otkrivaju modus operandi prosječnog melankolično-lijenog Hrvata usred kolovoza. Nižu se medalje na Igrama, uspjesi se zalijevaju alkoholom, narod je uronio u kolektivnu svijest i traži refleksiju sportskih uspjeha pojedinaca u ogledalu. Turistička sezona ruši rekorde, dani su godišnjih odmora i oni koji su dovoljno siromašni opuštaju se uz televizor ovog ljeta. Idiličnu atmosferu malo narušuju prijevremeni izbori i političari koji podsjećaju na probleme države te pokoja tragična novost s prometnica.
Državni zavod za statistiku objavio je danas nevjerojatnu vijest, i to pozitivnu po nas, naime Hrvatska je vodeća zemlja Europske unije po broju osvojenih zlatnih medalja na OI u Riju na milijun stanovnika. S obzirom na populaciju od četiri i nešto sitno milijuna Hrvata i pet trenutačnih zlata, s omjerom 1,19 uvjerljivo vodimo ispred mnogih drugih zemalja, bogatijih, mnogoljudnijih, uspješnijih u svakom pogledu.
Druga nevjerojatna vijest. Jučer nitko nije čuo za nju, a danas cijeli svijet slavi senzacionalnu Saru Kolak iz Ludbrega. Doslovno je taj Ludbreg centar svijeta i nadam se da će znati materijalizirati uspjeh jedne sugrađanke u svoju korist. Nabacila se tim kopljem usred Rija i napravila čudo . Osvojila je ta 21-godišnja cura zlatnu medalju u bacanju koplja i pridružila se Sandri Perković, jedriličarima Fanteli i Mareniću, braći Sinković i Josipu Glasnoviću koji su svoje kolajne već osvojili. Spomenimo i srebra koja su osvojili Tonči Stipanović i Damir Martin.
S pravom se nadamo još medaljama Blanke Vlašić, vaterpolistima, boksaču Filipu Hrgoviću. Uspješna ljetna berba koja je zasad nadmašila sva očekivanja hrvatske sportske javnosti. Valjalo bi spomenuti i košarkašku reprezentaciju, onu koja nije niti trebala ići u Rio de Janeiro, ali je dobila pozivnicu za kvalifikacije gdje je razvalila Grčku i Italiju te na OI dosegla četvrtfinalnu utakmicu sa Srbijom koju je na kraju ipak – popušila. Svejedno, rezultat je ogroman ulog u budućnost, a košarka je bila najpraćeniji timski sport ove Olimpijade. Konačno u prvom planu, a mladi talenti kucaju na vrata prve momčadi, tamo ih čekaju Šarić, Hezonja i lider ekipe Bojan Bogdanović. Nemojte zaboraviti, Bojan ima samo 27 godina.
Pitam i sebe i vas, jesmo li licemjerni? Slučajno, namjerno? Svi slavimo uspjehe atletičara, jedriličara, veslača, nekih tamo dosadnih sportova za koje nikog nije briga. Od države do sponzora. Pa budimo iskreni, bez obzira na trenutnu narodnu euforiju, mali sportovi ne zanimaju širu publiku osim prijatelja i obitelji te par sportskih fanatika. Legitimno je slaviti barem taj jedan dan ili tjedan kad svi pričaju o tim malim sportovima i malim sportašima. Redaju se komentari po portalima i društvenim mrežama u kojem se optužuje država da ne ulaže dovoljno u pojedinačne sportove, a daju se milijuni nogometu ili nekom drugom timskom sportu. Sponzori gledaju svoj profit i vežu se za uspješne i njihova logika je jasna. Država bi trebala ravnomjerno rasporediti svoj interes prema svojem kapitalu. Jedini hrvatski kapital su ljudi, u ovom slučaju, neumorni sportaši koji ganjaju svoje snove bez obzira na sve.
Kolovoz se primiče kraju, OI su pri kraju, zabava je skoro pa gotova. Kiša je sve češća, Hrvatska se lijeno vraća u kolotečinu jeseni koja stišće zube i čeka svoj prirodni red. A jesen donosi obračun s realnošću, izbore i pregovore, formiranje nove vlade, traženje posla, kraće dane. Uživajte u zadnjim danima ljeta 2016. godine i pokušajte zapamtiti imena onih koje ste upoznali na najvećoj zabavi za siromašne. Na novi tulum ćete morati čekati četiri godine.