Da hrvatske mirovine nisu osobito izdašne i nije neka tajna. Dapače, kako nerijetko čitamo, gledamo i slušamo o svjedočanstvima osoba treće dobi, jasno nam je kako su ozbiljno premale. U takvim se okolnostima mnogima, ili barem onima boljega zdravlja, gotovo kao nužna nameće opcija pronalaska posla, izvora prihoda koji će podebljati mjesečni budžet.
Ima li netko hobi, kojim se godinama bavi iz ljubavi prema istome, može ga, možda, iskoristiti i unovčiti. Primjerice, pokretanje kućne radinosti solucija je na koju se odlučila koprivnička umirovljenica Ljubica Cader.
– Nije teško heklati. Moraš biti uporan i smiren, mene to opušta, hobi mi je. U slobodno si vrijeme, uglavnom navečer, složim naslonjač i upalim televizor koji uz heklanje malo škicam – opisuje Ljubica.
Kućna radinost ne uključuje plaćanje doprinosa, već samo poreza
Svekrva ju je, još tamo prije 40 godina, naučila toj vještini, što joj se jako svidjelo. Dosad je napravila zaista mnogo tabletića i stolnjaka, ni sama ne zna koliko. Mnogi su svoju komodu, stol, regal ili šankić pronašli poklanjanjem. No, 1. svibnja pokrenula je kućnu radinost.
– Zakon se promijenio. Dozvoljava registriranje kućne radinosti kojom umirovljenici ne moraju plaćati doprinose, već samo porez. Vodim knjigu prometa, za svaki rad koji prodam izdajem račun i to uvedem u knjigu. U paušalnom sam oporezivanju – objašnjava nam Ljubica, naglasivši kako je kućnu radinost jednostavno zakonski zatvoriti ukoliko jednoga dana više neće moći ili željeti prodavati.
Dala nam je primjer. Za jedan stolnjačić, za niski stol u dnevnome boravku, treba joj četiri-pet dana, odnosno 15-ak sati. Nikada ne hekla intenzivno, ipak nije riječ o radnome vremenu od 8 do 15 sati. Kada uhvati, napravi par redova, uz, kako je rekla ranije, svjetlost TV-a.
– Našla sam svoju računicu, imam ujednačene cijene. Nerijetko dobijem komentare kako su cijene preniske, da obezvrjeđujem svoj rad. Ne mislim da je tako. Jednostavno, moramo se staviti u današnje okvire. Ne možeš za jedan stolnjak dati dvije tisuće kuna. Je to ručni rad, ali ima i drugih ručnih radova pa cijene nisu napuhane. Treba pronaći sredinu. Ako ideš u nebesa, svoje ćeš radove sam gledati doma – smatra Ljubica.
Najviše, zanimljivo, kupuju žene koje i same heklaju ili su, pak, iz nekoga razloga prestale
Od čega nastaju heklani radovi? Od konca, manje ili više kvalitetnog, debljeg, srednjeg ili tanjeg. U Ljubičinu slučaju, najčešće se oslanja na srednji. S tankim više ne radi jer, šali se, ne želi potpuno oćoraviti. Naravno, može taj materijal biti i u raznim bojama. Dok su ranije prevladavali bijeli, danas je nužno kombinirati, stvarati modele koji će pristajati modernijem namještaju koji mladi preferiraju, a na koji, prema iskustvu ove Podravke, posebno odgovaraju crni tabletići ili stolnjaci.
– Recimo, imam 300 mustri, netko ih pregleda i izabere 301. Uvijek radim nekaj ispočetka. Ali, moraš imati što pokazati. Svatko traži nešto po svojim mjerama – svjesna je Ljubica.
A taj su netko najviše žene, i to – što je zanimljivo – one koje već heklaju pa im se neki model svidio ili, pak, one koje su iz nekoga razloga prestale.
– Ne mogu reći, kupuju i muški kao poklon ženama. Interesantno, kupuje sve više mladih žena. Prilagodila sam se, ne radim samo klasične bijele, tako se prije radilo – kaže Ljubica.
Kako ono što njezine ruke ne bi gledala samo unutar svoja četiri zida, okrenula se društvenim mrežama čiju je važnost više puta naglasila. Otvorila je Facebook stranicu naziva Heklanje Ljubica kojom dopire do potencijalnih kupaca.
– Da nema interneta i društvenih mreža, ne bi mi se isplatilo – sigurna je, dodavši kako će vjerojatno pronaći svoje mjesto na idućem izdanju Podravskih motiva najavljenom za jesen, premda sajmovi više nisu svojevrsne Meke, jedina mjesta za pronalazak željenih ručnih radova.