Luka List koprivnički je gimnazijalac koji je najbolje napisao državnu maturu. Kako nam je sam otkrio, pisao je više razine iz matematike i engleskog, te nižu iz hrvatskog. Od dodatnih predmeta pisao je kemiju, dok je od pisanja fizike odustao zbog straha od pretjeranih epidemioloških mjera u provedbi ispita.
– Glavni dio mojih priprema za maturu bila je upravo nastava u GFG-u. Uz sve izvrsne profesore koji su mi predavali, bilo je gotovo nemoguće loše napisati te ispite. Kod kuće sam samo rješavao testove s prošlih matura, a nisam se pripremao za izborne predmete, budući da sam iz njih išao na natjecanja. Zapravo najveći problem mi je bio nadvladati brzopletost, budući da su zadaci s mature lakši, no teže razumljivi od zadataka koje smo rješavali u školi – rekao nam je mladić.
Iz svih predmeta je dobio peticu, što je ipak kaže, očekivao, osim možda iz hrvatskog. Na razini maturanata cijele države, generacije od njih 30 tisuća, Lukin ispit iz kemije ocijenjen je kao četvrti najbolji u državi. Jasno je kako je na Kemijski odsjek PMF-a upao, baš tamo gdje je i želio.
– Kemija me zanima već jako dugo jer ima meni idealan omjer eksperimentalnih (i estetski lijepih) primjera i njihovih matematičkih opisa. Jednostavno me privlači i želim se time baviti u životu. Istaknut ću trud razrednice Habek i mentorice Moferdin, koje su mi pružile i omogućile najbolju moguću podlogu za PMF. Također, bilo je i drugih profesora koji se nisu fokusirali isključivo na svoj predmet, već su se potrudili razviti i neke druge vještine u nama, pokazati nam nešto izvan kutije te ukazati nam put prema širim vidicima i izvorima znanja – govori List.
Uz kemiju zanima ga i programiranje, no time se uglavnom bavi periodično, kad mu padne neka ideja za projektić. Osim toga, interesira ga i fizika. Često vozi bicikl, a ponekad ode i u teretanu.
I kako to obično biva s mladima, onima najtalentiranijima i najpametnijima Hrvatska je premala ili pak nedovoljno napredna. I Luka gleda prema inozemstvu.
– U bližoj se budućnosti vidim u inozemstvu, jer želim vidjeti svijeta, no svakako bih se prije ili kasnije volio vratiti u Hrvatsku. Obrazovni sustav kod nas opisao bih u najmanju ruku kao ograničavajući. Ne samo da ne nudi dovoljno pojedincima koji žele znati više, već im gotovo onemogućuje da uče van propisanog kurikuluma. Dodatna je nastava u pravilu neplaćeno prekovremeno ovisno o volji profesora. Škola za život je reforma – farsa koja se u velikoj većini sastoji od kozmetičkih izmjena te nekonkretnih elemenata, koje je teško provesti u realnosti, a problem prekomjerne faktografije nije riješen.
Iskreno mi je žao što će moj brat nagodinu morati pohađati nastavu po njoj. Obrazovni sustav iziskuje temeljitu reformu koja će promijeniti i način i predmet predavanja, a opet biti jasno i jednoznačno opisan. Mislim da je ključ u izbornosti te u interakciji predmetnih profesora međusobno, kao i matične škole s vanjskim suradnicima – oštro je kazao ovaj mladi um. No, tko ima najbolji uvid u sustav ak ne sami učenici i profesori?
