U rukometnoj sezoni 1993/94. Podravka nije mogla igrati u Hrvatskoj, jer su još uvijek postojale ratne aktivnosti. Dodouše, Koprivnica nije bila u opasnoj zoni, ali znate kako se uopće gledalo na male zemlje: za Amere smo bili Češkoslavija, a strah zapadnjaka bio je ogroman, pa je, recimo, sezonu prije hrabra nizozemska ekipa Gelleen predala oba susreta sa 10:0, jer je cure bilo strah doći u Koprivnicu.
Sezona 1993/94. bila je značajna po tome, jer su se prvi puta europska natjecanja odigravala pod kapom novoosnovanog EHF-a, Europske rukometne federacije. Do tada su se natjecanja održavala u nadležnosti IHF-a, međunarodne rukometne federacije, one koja je ukinula kapetane u rukometu, a o 14 igrača umjesto 16 na Olimpijskim igrama da i ne govorimo.
Podravka je te sezone u Kupu prvakinja gostovala u Poljskoj u mjestu Piotrców Trybunalski i igrala kvalifikacijsku utakmicu s domaćom Piotrócowiom (29:23, uzvrat u Mariboru, o čemu smo već pisali ranije, 31:19). Poslije je eliminirala ruski Rotor iz Volgograda, a u grupi Lige prvakinja dobila je suparnike ”da se smrzneš”: Hypo (20:22, 19:29, Mar Valenciju (21:20, 18:21) i Chimistul (26:24, 19:22).
No, Poljska je ostala zapamćena po tome što je za Podravku navijala ogromna grupa tamošnjih Podravkinih zaposlenika. Prvo su u prenoćište (jer to gdje se spavalo nije se moglo nazvati hotelom) banuli s bocama šampanjca, apartman gdje je autor spavao s danas pokojnim Ivicom Vukotićem, bio je i po podu i po zidovima obliven tom tekućinom. Onda su zdušno navijali, a djevojke su nakon utakmice tretirali kao istinske zvijezde, slikali se s njima, letjeli im u zagrljaj nakon pobjede. Otuda i ove dvije ne baš kvalitetne fotografije.
Igranje Podravke 1991., 1992. i 1993. godine u inozemstvu bilo je puno emocija i razumijevanja na gostovanjima za vrijeme rata. I tako se širila slika o Hrvatskoj. Sjetimo se Belgije i transparenta Stop The War In Croatia. Što si radila u ratu, mama? Pa to! Uz članstvo u sportskoj četi.