Pod utjecajem «malog ledenog doba» je došlo do promjena na stablima u europskim šumama te su bilo potrebne stotine godina kako bi se šume oporavile od klimatskih promjena. Peludne analize pokazuju kako su na nekim mjestima poslije 1400. godine, bukove šume, kao dominantna vrsta, zamijenjene hrastovim, a potom i borovim šumama. Na podravskom području trenutno je gotovo nemoguće pouzdano utvrditi utjecaj «malog ledenog doba» na šume, osim ako se prihvati vjerojatnost o nestanku nizinskih bukovih šuma.
«Malo ledeno doba» je imalo veliki utjecaj na zdravlje Europljana, a time i Podravaca. Poremećaji u proizvodnji hrane, izazvani klimatskim promjenama, utjecali su na učestalije pojave gladi. Hladna i mokrija ljeta dovela su do bolesti zvane «vatra Sv. Antuna». Ona se javljala ukoliko je zrnje žita, a pogotovo raži, bilo skladišteno u hladnim i vlažnim uvjetima. Otrovanje ergotom (uzrokovano plijesni Claviceps pitrpurea, koja raste na raži i drugim žitaricama) uzrokovalo je veliki pomor ljudi u ranome novom vijeku. Neishranjenost ranonovovjekovnih ljudi je dovela do oslabljene otpornosti na razne bolesti. To je dolazilo do izražaja u vrijeme velikih epidemija, koje sam podrobnije obradio na drugom mjestu o ovome radu. Moguće širenje močvarnih površina, djelomično i pod utjecajem klimatskih promjena, imalo je vrlo vjerojatno utjecaj na zdravlje ljudi i na podravskom prostoru.
Postoje razmišljanja kako su progoni «vještica» bili djelomično vezani uz «malo ledeno doba» jer su u njima ljudi ponekad tražili uzroke svojih patnji izazvanih klimatskih promjenama. Pod utjecajem promjene klime su bili i neki književnici i slikari. Hans Neuberger je u raznim galerijama studirao 12.000 slika iz razdoblja nakon 1400. godine te je došao do zaključka kako su u vrijeme vrhunca «maloga ledenog doba» prevladavale slike sa oblačnim vremenom. Stari zapisi govore da je 1685. godina «bila puna termičkih anomalija (bilo je velikog mraza o Ivanju i u rujnu), javili se neki crvi koji su podgrizli žitarice i povrće, pa odatle je među seljacima zbog zle godine 1686. bila razumljiva rečena epidemija koja je našla oduška u spaljivanju vještica.“ Ta je godinu bila poznata po skupoći „koju ni potonja lijepa zima nije dašto mogla nimalo ublažiti. Odušak je bio u traženju uzročnika, a to su bile, dakako, coprije (…) Na noćnim odmaralištima i pri izlaženju u mrak zapažani su kometi (repače), kako se valjaju nebesima, i dok su okorjeli (sumnjivi i učeni) svaki komentar nazivali blesavošću, bilo je i literata koji su astrološki nastrojeno strahovali. Čudesa, monstruoznosti znamenja (omina) na nebeskom svodu kao i potresi morali su već nešto značiti. Kiše i bujice javile se nekada krvave, što je neminovno pretkazivalo rat ili potvrđivalo njegovo produženje.»