Koprivnička udruga Mamuze danas slavi svoj treći rođendan. Porazgovarali smo s Mašom Zamljačanec i Andrejom salajec o njihovim počecima, projektima, planovima, ali i o rođendanskom partiju kojeg su pripremile.
Kako je sve počelo? Odakle ideja za pokretanje udruge? Zašto?
AS: Udruga je pokrenuta 2013. godine. Željele smo našem gradu, a osobito mladima, pružiti zanimljive sadržaje i mogućnost kvalitetnog provođenja slobodnog vremena te ih potaknuti na dijalog, praćenje društvene i kulturne scene, ali i uključivanje u rad civilnih zajednica. Najprije su Mamuze postojale kao neformalna inicijativa, ali se s vremenom pokazala potreba za osnivanjem službene udruge, kako bismo mogli aplicirati na razne natječaje i na taj način financirati sve programe koje smo željele provoditi.
MZ: Kad smo mi bile srednjoškolke u Koprivnici je postojala vrlo živa i razvijena nezavisna kulturna scena. Svoj pečat na nacionalnoj razini ta je kultura ostavljala još od sedamdestih i osamdesetih godina dvadesetog stoljeća, a nakon 2010. godine nastupio je na toj istoj sceni veliki jaz, tišina koja ovom gradu jednostavno ne stoji. Takvim rješenjem nismo bile zadovoljne, a kad nisi zadovoljan uzmeš stvar u svoje ruke. I jesmo! I evo nas, tri godine nakon toga, žive, aktivne, marljive i s mnogo predivnog iskustva iza sebe.
Što vama osobno znači vaša udruga?
AS: Mnogo rada i mnogo radosti. Kad smo počinjale, u priči smo bile samo Maša i ja, i nismo zapravo mislile da ćemo raditi toliko programa i projekata. Ali, s vremenom je dolazilo sve više ideja, sve više ljudi, sve smo se više povezivali u i izvan Koprivnice. Mnogo je novih prijateljstava sklopljeno. Naravno, ponekad se istrošiš. Nemaš živaca za ispunjavanje stotina papira ili žicanje i posuđivanje opreme. Ali na kraju, uvijek netko uskoči, uvijek te netko iznenadi, a i nagrada na kraju uvijek dođe. Na papiru je to možda broj posjetitelja, ali u stvarnosti je to druženje, smijeh, ples, učenje, trema, uzbuđenje, pjesma, razgovor… zajedništvo i stvaranje.
MZ: Sreća, ugodan napor, prilike…svakodnevna borba i svakodnevna ugoda. Da je lako – nije. Ali mi jako dobro znamo što radimo i zašto to radimo, a podrška publike i divni ljudi s kojima surađujemo daju nam energiju za svladavanje svih prepreka.
Kakva je bila kulturna scena u Koprivnici u vrijeme kada ste odlučile pokrenuti udrugu? Kakva je danas, tri godine kasnije?
AS: Situacija na nezavisnoj sceni u posljednjih desetak godina nije baš zavidnom stanju. Zatvorila se Kugla i prestale su djelovati ili smanjile djelovanje udruge koje su provodile programe za mlade. Vjerujem da je dijelom to zbog nekakvog prirodnog cikličkog toka pojavljivanja i nestajanja civilnih organizacija, ali je smjenom generacija i publika postala pasivnija. U današnje vrijeme pojedinci jednostavno više vremena provode u virtualnom društvu, imaju manju potrebu voditi živi dijalog jer informacije prikupljaju na drugačiji način no što se to činilo prije 10 ili 15 godina. Tri godine je premalen uzorak da bi se donosili konkretni zaključci o stanju scene. Međutim, vidimo da je ona puno aktivinija u te tri godine – sada su tu i AK Galerija, i Mamuze, i udruga Pod Galgama i Savez udruga FUNK. Programi su učestali, suvremeni i inovativni i mislim da možemo biti zadovoljni.
MZ: Iako je doživjela dosta veliki pad, koprivnička scena je zadržala kvalitetu. Programa je jedno vrijeme bilo manje, ali su zaista bili kvalitetni. U posljednje tri godine broj sadržaja je porastao u tolikoj mjeri da i same često moramo birati koji program posjetiti, a stvorio se predivan i kvalitetan suživot organizatora i publike, otvoren odnosu u kojem je protok informacija i ideja bolji nego (usudila bih se reći) u zadnjih 15 godina.
Koje su prednosti Koprivnice, a koji su nedostaci u kontekstu (alternativne) kulturne scene? Što je ključno što se u Koprivnici mora promijeniti?
AS: Meni se na koprivničkoj sceni najviše sviđa što smo dobro umreženi. Civilne organizacije dobro surađuju međusobno, ali i s institucijama kao što su Muzej i Knjižnica Fran Galović, srednje škole… Isto tako, ima mnogo pojedinaca – umjetnika, dizajnera, glazbenika, znanstvenika, fotografa… a i amatera – koji su čak i u ovoj letargičnoj atmosferi za koju mi se čini da je zahvatila cijelu državu ostali entuzijasti i vole raditi i doprinositi svome gradu i krojiti njegovu kulturnu i umjetničku sliku. Što nedostaje? Novac i prostor, uvijek ista priča. Nije to problem koji je Koprivnica izmislila. To je boljka kulture općenito. Ali vidimo da se radi i na tome i već ove godine očekujemo pozitivne pomake.
MZ: Postoji dio kulture koji će uvijek biti neprofitan, ali kad ne bi bilo tako, naša djeca ne bi znala što je balet ili opera. Nadam se, a za to se između ostalog i zalažemo, da će taj stav u društvu postati samorazumljiv. Borimo se svakodnevno da bismo nešto promijenili, međusobno si pomažemo, pružamo podršku, no pitanje je do kad će po tom principu nezavisna scena funkcionirati. Nerijetko njezini pripadnici postaju razočarani zbog količine vremena i truda koje nesebično ulažu u projekte, a nisu opravdano podržani. Rad u kulturi poznat je kao onaj koji donosi puno užitka i male materijalne prihode, ako nastavimo ovim tempom nezavsna će scena postati skup ljudi koji jedva preživljavaju. Moja je želja da se to promijeni.
Koji je projekt bio najizazovniji? Zašto?
Ako govorimo o organizacijski najizazovnijem projektu, onda bih definitivno rekla Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta. FIUK ugosti po 60-70 ljudi u tri dana, tehnički je najzahtjevniji i, posljedično, potrebuje najviše volontera.
Što biste promijenile ili učinile drugačije u ove protekle tri godine?
AS: Ništa. Tri godine zaista nisu mnogo, ali smo upoznale mnogo prekrasnih ljudi, i dogodilo se mnogo dobrih stvari. A greške… bilo ih je, naravno. Ali na greškama se uči.
Što ste sve dosad organizirale? Odakle crpite ideje za osmišljavanje projekata/događaja?
AS: Posljednje tri godine provodimo program REBUS (Reagiraj – Budi aktivan – Stvaraj) i on je najraznolikiji: organiziramo izložbe, predavanja, književne i pjesničke večeri, koncerte, čitateljski klub, predstave… Osim toga prošle godine je pokrenut program Blok sat, koji je koncipiran kao suradnička platforma Srednje škole Koprivnica, Obrtničke škole Koprivnica i Gimnazije Fran Galović, i bavi se promicanjem poezije i umrežavanjem učenika triju škola. Street art festival održat će se ove godine po četvrti puta, a Festival izvedbenih umjetnosti i kazališta (FIUK) po treći. Sredinom ljeta surađujemo s Rocklive festivalom na kojem organiziramo dnevne radionice. Od prošle godine članica smo platforme EDIT comics u sklopu koje organiziramo radionice animacije.
Kakav je odaziv publike?
AS: Jako dobar. U početku, kad smo tek krenuli s tjednim programom, se osjećalo da je koprivnička publika željna sadržaja i nečeg novog. Ali interes nije opao i čak primjećujemo da su ljudi sve slobodniji u sudjelovanju u raspravama, pristupaju nam sa idejama što bismo mogli sljedeće raditi ili se uključuju u rad organizacije kao volonteri.
Kakva je suradnja s drugim udrugama?
Mamuze kontinuirano i od samog početka djelovanja surađuju sa brojnim udrugama u Koprivnici. Prošle godine smo se odlučili i formalno povezati s nekima od njih, u Forumu udruga nezavisne kulture (FUNK). FUNK je prvo postojao kao neslužbena inicijativa četiriju udruga i koprivničkih bendova, a zatim je i službeno osnovan kao savez udruga. Naš je zajednički cilj pokretanje novog društveno kulturnog centra u koprivničkom Kampusu, u kojem bi udruge i pridruženi članovi autonomno djelovali.
Kakva je suradnja s Gradom i Županijom? Prepoznaju li oni važnost ovakvih udruga i programa za mlade? Imate li njihovu financijsku podršku?
Suradnja s Mamuzama je dobra, dobivamo financijsku i u nekim slučajevima tehničku podršku i zadovoljni smo kroz ove tri godine. No, naravno da uvijek ima mjesta za poboljšanja – ali tu više mislim na odnos prema civilnoj zajednici općenito, nego konkretno prema Mamuzama. Nama je jasno da udruga ima mnogo i da se ne može svima u svemu udovoljiti, ali mišljenja sam da bi dijalog između lokalne i civilne zajednice mogao i trebao biti daleko bolji no što je sad.
Kako se udruga financira?
AS: Udruga se financira iz različitih izvora. Prvenstveno su to Grad Koprivnica i Koprivničkko-križevačka županija na čije javne natječaje prijavljujemo programe. Prošle godine uspjeli smo ostvariti potporu i od Ministarstva kulture RH i donaciju od HEP-ovog natječaja Svjetlo na zajedničkom putu. Budući da ne naplaćujemo članarinu, povremeno zavirimo i u vlastite džepove kako bismo podmirili troškove potrebe za realizaciju programa.
Planovi?
U tekućoj godini nastavljamo sa svim programima koje smo i dosad provodili. Također će se aktivnije raditi u FUNK-u, a tko zna… Možda nastane i neki novi projekt!
Što pripremate za rođendanski party?
I ove godine slavimo rođendan na obljetnicu početka održavanja programa, a ne na datum kad je udruga službeno registrirana. Već tradicionalno će to biti parti na kojem se maskiramo u kauboje i indijance, a pripremamo koncert zagrebačkog benda Radost!, izložbu i predstavljanje kratkog videa I ja sam Mamuza. Izložba se sastoji od fotografija prošlogodišnjih događanja koja smo organizirali, dok su u izradi videa sudjelovali naši članovi i brojni suradnici, a montirao ga je Dinko Šimac.
