Muzej grada Koprivnice imao je u 2014. godini najveći broj programa u svojoj povijesti. Sumnjam da će taj broj ikada biti veći, ali za tim i nema potrebe. Između gotovo stotinjak različitih manifestacija (od čega čak tridesetak izložaba) valjda je nešto urodilo i kvalitetom.
Iz, ipak, subjektivnog kuta mogao bih izdvojiti slijedeće događaje:
– izložba o Rudolfu Krušnjaku, jednom skromnom autoru, ali o slikaru koji je u Koprivnici djelovao dovoljno dugo da je bio krajnji čas za prikazom njegovog opusa.
– Mangelos u Hlebinama, izložba o kritičaru i umjetniku Mići Bašičeviću izgledala je kao utopija (cijene radova, eksluzivni patronat jednoga svjetskog galeriste, nedostupnost djela), ali smo ju svejedno iznijeli.
– Izložba fotografija Vanje Garaja, koprivničanca s londonskom adresom, s čijom smo monografijom, nadam se, započeli (nastavili) seriju monografija posvećenih koprivničkim fotografima.
– Vlasta Delimar: s programima u tri prostora dali smo važnost (nakon velike zagrebačke retrospektive) našoj najznačajnijoj performerskoj umjetnici.
– Izložba Fokus grupe u Galeriji Koprivnica na kraju godine biti će događaj na koji ćemo se, uvjeren sam, u budućnosti pozivati, jer će Iva Kovač i Elvis Krstulović za koju godinu sigurno biti svjetska imena.
– Izložbom o Koprivnici u 1. Svjetskom ratu dali smo ozbiljan doprinos obilježavanju stogodišnjice Velikoga rata.
– Simpozij o Ivan Generaliću i izložba o ovome autoru iz bečke zbirke Infeld, a sve u povodu 100 godina rođenja jednoga od najvećih svjetskih naivnih slikara, uspjela je u svakom pogledu i sad se još čeka Zbornik radova sa prilozima tridesetak sudionika simpozija.
– Sva tri arheološka iskopavanja (Ruškova Greda, srednjovjekovna utvrda Gorbonuk i Sv. Nikola u Koprivnici), s posebnim rezultatima iz Sv. Nikole (pronalazak temelja crkve iz najranijeg, do sada nepoznatog, razdoblja 13. st).
– Noć muzeja, s nizom događaja posvećenih tridesetim godinama 20. stoljeća (vrijeme zabava i ludosti, ali i krize i prvih totalitarizama), uz diskretno upućivanje na sličnosti dvaju vremena danas i jučer).
– Katalog Podravska narodna jela, ostvaren uz suradnju s Podravkom, kao ogledni primjer kakva bi trebala biti suradnja kulturnih institucija i korporacija.
– Dovršena projektna dokumentacija za Kuću Malančec, što je pretpostavka za započinjanje obnove ovog kulturno-povijesnog bisera.
– na kraju: nagrada Hrvatskog muzejskog društva za projekt Vruća juha i to s osobitim naglaskom na marketinškoj kvaliteti projekta i na suradnji s medijima (što je za nas jednako bitno kao i stručna razina naših projekata).