Otac malene Mile Rončević, koja je prije skoro tri mjeseca otišla na liječenje u Sjedinjene Države, objavio je u srijedu kako je njegova kći dobro te da čeka transplantaciju.
Naglasio je kako nalazi, s obzirom na brojne tretmane koje djevojčica prolazi, nisu sjajni, ali da Mila kroz najteže trenutke prolazi uz obitelj. Nije u bolnici, nego se druži, uživa na svježem zraku, igra. Ako sve bude po planu, na transplantaciju bi trebala 15. srpnja, pišu Vijesti.hr.
– Dragi prijatelji, evo da se malo javimo i kažemo kako je naša/vaša Mila. Na poruke se trudim odgovarati kad imam vremena, ali sve mi više izgleda kako je to beskonačan proces jer dok odgovorim na stare, dođu nove i tako ukrug… 🙂 Ne zamjerite. Trenutno je Mila super, ali oni koji su prošli/prolaze slične zdravstvene situacije znaju za razne nestalnosti i onu “danas je dobar dan” frazu… Eto, danas je bio jedan dobar dan pa se u meni pojavila želja da ga podijelim s vama – naglasio je otac malog anđela.
Istaknuo je i kako je Mila dobro.
– Nema neke sjajne nalaze što je i očekivano s obzirom na tretmane koje prolazi, ali tu smo svi skupa, u sobi, nije u bolnici, izlazi na zrak u šetnje, igra se i gnjavi Pipu pa je sve odmah puno veselije. I glasnije. Nekad toliko glasno da se bojim da će nas izbaciti iz smještaja. Valjda neće – napisao je.
Osvrnuo se i na ono neizbježno što slijedi.
– Čekamo transplantaciju, ako dragi Bog da i sve bude po planu, zaprimit će nas 8. 7., odradit ćemo ubitačnu kemo i onda 15. srpnja sam proces transplantacije. Problemi, osim nuspojava kemo, su i reakcija stanica donora na tijelo tzv. GVHD, infekcije u procesu oporavka…, ali mi se molimo i vjerujemo u najbolji ishod. Ima stvarno maksimalno podudarnog donora, a ovdje su u mogućnosti i laboratorijski alternirati pojedine gene donora koji bi bili upitni. Sve je to nedovoljna garancija da će sve proći savršeno pa ću opet riskirati da naljutim pojedince kad zamolim sve da se pomole za Milu i svu bolesnu dječicu i pošalju ljubav, ali to je mala cijena za puno ljubavi – konstatirao je.
Napisao i nekoliko rečenica o skupljenom novcu i bio potpuno iskren.
– Kad pišem poruku, a ne znam ništa ni napisati ni reći kratko (pardon), moram se osvrnuti i na ono što je vrlo bitno, a to je razlika skupljenog novca. Sredstva s izdvojenog računa na Zakladi Nore Šitum su pri kraju i krajnji je rok da se aktivira i druga Zaklada. Sad će me pojednici (koji vole lov u mutnom) popljuvatI, ali volio bih da budemo načisto s nekim stvarima – da bi mi Mili osigurali šansu za život, doslovno smo skinuli gaće, izašli maksimalno javno bez fige u džepu i ogolili sve – dušu i imovinu – pred Bogom i pred ljudima. Pošteno, ako preživi, nama je to mala cijena – to je bio jedini način da ona dobije šansu – priznao je.
Prozvao je i nekoliko pojedinaca.
– Dio pojedinaca (jedan dio, ponavljam) koji su se prijavili Uredu za gospodarstvo, dobili su sredstva, iako su u javnost izašli prvim imenom i inicijalom prezimena, a da za njihov slučaj i financijsko stanje i bolest djeteta nije znao i ne zna nitko osim Ureda. Znači, sredstva koja su skupljanja u javnoj kampanji za drugo dijete u smrtnoj opasnosti, dodijeljena su od strane nestručnih političkih osoba nepoznatim osobama za razlog poznat samo njima – objasnio je.
Za kraj se osvrnuo na naše zakonodavstvo.
– Da živimo u Švicarskoj, ne bih se previše brinuo. Ali s obzirom da ne živimo, toliko o vrhunskom zakonu koji rješava probleme. Od tog zakona uglavnom su profitirale privatne klinike, čije su se cijene koštanja usluga mogle znatno umanjiti da se napravila jedna skupna akcija primjerice za svu djecu s cerebralnom paralizom. Kome ovo nije jasno, ne mogu mu ništa objasniti. Nadalje, nitko u tom periodu nije uplatio ništa i lova s tog računa se skoro istopila… – zaključio je.
