Mark Bartolić rođeni je Herešinčan koji i danas igra u svom Omladincu iz Herešina. Ne samo što igra, već je ujedno i trener. Danas na leđima nosi 30 godina života i preko 20 godina nogometa. Kao i svi dječaci koji su krenuli u školu, Mark je nogomet počeo igrati u Školi nogometa Slaven Belupo. Ali, svoj put do zvijezda nije tražio sve do juniora, već je s 13 godina, u fazi mladenačke zaluđenosti i impulzivnosti, napustio Slaven Belupo i otišao igrati u svoj Omladinac. Tamo je igrao za kadete i juniore, da bi ga s 16 navršenih godina trener Mikolaj povukao u seniore Omladinca.

– Nakon četiri, pet godina igranja za Omladinac, otišao sam u susjedni Koprivnički Ivanec koji je tada igrao Četvrtu ligu. Tamo sam proveo jednu sezonu da bi se vratio u Herešin. Tada sam u Herešinu odigrao sezonu za pamćenje i postigao rekordnih 37 golova u prvenstvu. Kada je sezona završila, Sloga iz Koprivničkog Ivanca igrala je prijateljsku utakmicu protiv Slaven Belupa, pozvali su me i započeo sam utakmicu u dresu Sloge. Bio sam u sjajnoj formi i u toj utakmici zabio sam pogodak Slaven Belupu koji me tada pozvao na pripreme. Mile Petković bio je glavni trener Slavena. Rečeno mi je da ako prođem pripreme, dobit ću ugovor. Pripreme sam uspješno odradio i potpisao trogodišnji ugovor – prisjetio se Mark najljepših sportskih trenutaka.

Bili su to trenutci u kojima se sve činilo nestvarno. Dojučerašnji najbolji strijelac županijske lige, sada je imao priliku okušati se s najboljima. Biti dio svlačionice Slaven Belupa, nositi plavi dres na glavnom terenu Gradskog stadiona i proslaviti pogodak i pobjedu, dio su najvećih snova gotovo svih podravskih nogometaša.

Foto: Matija Gudlin

– Rezultati Slavena u to vrijeme nisu bili najbolji, stoga mi je trener Petković otvoreno rekao da nema vremena za prilagodbe i uvođenje novih igrača jer on treba rezultat odmah. Dva-tri dana prije početka prvenstva poslan sam na posudbu u Koprivnicu. Cijelo vrijeme trenirao sam sa Slavenom i Koprivnicom, dva treninga na dan. Aljoša Vojnović je tehnički najnadareniji igrač s kojim sam igrao, praktično mu je nemoguće uzeti loptu, a još me impresionirao i Bagarić koji je trpao slobodnjake kao od šale. Bilo je puno trčanja, osjetio sam gotovo sve mišiće, pio sam sve vitamine za oporavak, ali to ne bih mijenjao ni za što – otkrio nam je on.

Uoči priprema Mile Petković rekao je Bartoliću: ”Sada je sve na tebi, ako fizički zadovoljiš dobit ćeš ugovor.” Kada se ekipa Slavena vratila s priprema na Kupresu, igrana je utakmica Slavena, igrača koji su manje igrali na pripremama, i Koprivnice.

Ušao sam zadnjih 15 minuta dok je rezultat bio 1-1, u tih 15 minuta zabio sam tri pogotka i pobijedili smo 4-1. Što se tiče priprema, u početku je bilo zaista teško. Došao sam iz Omladinca gdje sam trenirao tri puta tjedno na pripreme Slavena gdje se treniralo gotovo tri puta dnevno. Treninzi su znali trajati dva i pol sata. Sjećam se, nakon treninga od dva i pol sata jedva smo stajali na nogama i Petković nam lupi 15×300 metara. Nakon treninga nisam znao tko sam i gdje sam. Prvih mjesec dana treninga mi je teško palo, ali poslije tih mjesec dana dobio sam svježinu i osjećaj je bio sjajan – otkrio nam je Bartolić.

U vrijeme kada je Mark Bartolić bio u Slavenu, ondje su igrali Delić, Gregurina, Tepurić, Kokalović, Bušić, Vojnović i drugi. Bartolić je istaknuo kako su ga sjajno prihvatili, prvi dan kada je stigao u svlačionicu kapetan i dokapetan, Kokalović i Delić, došli su do njega i kazali mu da ako išta treba neka im kaže, spremni su i voljni pomoći u svakom trenu.

– Nemam niti jedne zamjerke na vrijeme provedeno u Slavenu. To je jedno lijepo životno iskustvo, žao mi je jedino što nisam dobio prvoligaške minute, jer tko meni može garantirati da ga ja ne bih zabio? Danas kad se osvrnem na to vrijeme, uviđam da mi je nedostajalo malo ozbiljnosti, bio sam mlad i sigurno bi mi bilo bolje da sam prošao kadete i juniore Slaven Belupa. Nakon turbulentne sezone u Koprivnici, nisam bio zadovoljan stanjem u klubu te sam odlučio sreću potražiti drugdje. Uzeo sam papire iz Slavena, Petković je rekao da na mene ne računa, Koprivnica nije bila idealan odabir u ono vrijeme, te sam otišao na probu u Austriju u drugu ligu s Pavlovićem i Balenom. Pavlović i ja nismo mogli dobiti radnu dozvolu pa sam se vratio u Hrvatsku i nastavio igrati u svojim županijskim ligašima. Bio sam u Tehnici, Ivancu, Herešinu, te sam tada otišao u Tehničar iz Cvetkovca u kojem sam bio do ovog ljeta – u jednom dahu ispričao nam je Mark svoj put.

Kada smo ga upitali da nam usporedi uvjete u Austriji s onima u Hrvatskoj, rekao nam je da se oni uopće ne mogu mjeriti. U Austriji ne pričaš s glavnim trenerom, imaš mnoštvo terena, pet pomoćnih trenera na terenu u isto vrijeme, sve se mjeri, trava se šiša na milimetar, a to je sve bilo prije šest godina, Bartolić vjeruje da je danas sve još naprednije i bolje.

– S druge strane, Cvetkovcu je zaista sjajno, trener Sović sjajan je i kao trener i kao osoba. Bio sam tamo tri i pol godine, nikad nisam vidio da tamo ima nekakvih problema. Bili smo zaista klapa. Imao sam priliku zaigrati i s legendom hrvatskom nogometa, Krunom Lovrekom. Za njega mogu samo reći da koliko je velik igrač, još je veći čovjek. Smiren, spreman pomoći, velika mi je čast što sam igrao s njim. Čovjek od 37 godina koji je strašan profesionalac, radi si pretpripreme, dodatno radi tijekom sezone, ma zaista profesionalac od glave do pete, može i mora biti uzor svima – rekao je Bartolić.

Foto: Matija Gudlin

Svake godine zabijao je 30-ak golova, u Herešinu je više godina bio najbolji strijelac, što lige, što ekipe. Sjajna postignuća kojim svake godine dokazuje kako poziv u Slaven Belupo nije bio slučajan. Što se tiče osobnih postignuća, izdvojio je upravo trenutke provedene u Slavenu.

– Nakon rekordnih 37 golova, odlazak u Slaven Belupo iz Prve ŽNL mi je zaista broj jedan. Svojim trudom i svojim mogućnostima izborio sam se za priliku u prvoligaškom klubu, bez lobija i menadžera i na to sam zaista ponosan.

Ovog ljeta Bartolić se jedne subote sastao s prijateljima iz Herešina, popričao i vratio sam se u klub kao igrač, da bi ga igrači između sebe izabrali kao trenera, što mu predstavlja veliku čast i sreću.

– Počeli smo s organiziranijim radom, pokušavam promijeniti mentalitet dečkiju, dosad se na gostovanja išlo takoreći na izlet i upravo to me najviše smeta. Nikad nikome nisam priznao da je bolji prije utakmice. Najmlađa smo ekipa lige, prosjek godina ekipe je 22, 23 godine. Dugoročni cilj je oformiti domaću, jaku ekipu i pokušati ući u Prvu ŽNL. Ove sezone ostvarujemo vrlo dobre rezultate koji bude nadu – ispričao je Bartolić.

Iako ga nogomet nije odveo u inozemstvo, Mark danas radi u Sloveniji u jednoj farmaceutskoj tvrtci. Svaki dan putuje sat vremena u susjednu Sloveniju, što predstavlja mali napor, ali kaže kako je sretan i zadovoljan. Dolazi vrijeme kada mu tijelo osjeća teže napore, nedavno je pretrpio težu ozljedu koljena, operirao je oba meniskusa, križne i hrskavicu. Sve ozljede, sva istegnuća i svi napori danas vrijede više. Mark Bartolić poznato je ime županijskih terena sjeverozapadne Hrvatske. Lijeva noga koje se pribojavaju svi obrambeni igrači igra i dan danas ima iza sebe nebrojeno mnogo golova i pretrčanih kilometara. U redovima i iza stolova svog Omladinca iz Herešina, Bartolić je počeo stvarati novu priču. Žar romantike u Herešinu tinja sve jače.