Slika prikazuje posjet Povijesnog i Geografskog društva iz Koprivnice Đelekovcu, prigodom obilaska povijesnih zanimljivosti Podravine i Međimurja osamdesetih godina. Tom prigodom razgledana je i spomen-soba seljaka-književnika Mihovila Pavleka Miškine, soba koja je prije toga bila u Muzeju grada u Koprivnici.
Mihovil Pavlek u rodnom selu završio je pet razreda osnovne škole, ali je svojom bistrinom izrastao u predstavnika narodne inteligencije svoga vremena i borca za socijalnu pravdu. Narodni zastupnik HSS-a, protivnik V. Mačeka, od 1941. suradnik Narodnooslobodilačkog pokreta, ubijen od ustaša u Jasenovcu. Začetnik književne misli i predvodnik grupe seljaka-pisaca u Hrvatskoj. Pisati je počeo kao zreo čovjek. Pisao je pjesme, crtice, pripovijetke, članke, brošure. Objavljivao u raznim dnevnicima, tjednicima, časopisima, kalendarima: Božićnica (kalendar), Dom, Evolucija, Hrvatska revija, Hrvatsko selo, Napredak, Napretkova božićna/uskrsna knjiga, Narodno kolo, Razgovor, Republika, Savremenik, Seljačka prosvjeta, Seljačka sloga, Slobodni dom, Varaždinske novosti… (prema Wikipediji).
Prvi Pavlekov književni sastav bio je Nekrolog Antunu Radiću. Potpisao ga je pseudonimom Miškina bojeći se da mu se tko ne naruga zbog pisanja. Pod tim je imenom postao omiljen i poznat u Hrvatskoj i izvan nje, zapisao je Franjo Gaži.
Devedesetih godina neuki zatirači onoga što su napravili našu djedovi i očevi mijenali su nazive škola i ulica koje su nosila Miškinino ime. Za ignorante i Miškina je bio ”komunjara”.