Hrvatske rukometašice u srijedu ujutro u 6,50 sati letom iz Zagreba preko Pariza otišle su u Brazil na Svjetsko prvenstvo. Reprezentacija se nakon dva slobodna dana okupila u 18 sati u utorak u hotelu Panorama u Zagrebu, a trening je održan od 19,30 do 21 sat u Kutiji šibica.
Kapetanica reprezentacije i Podravke Vegete Miranda Tatari ponijela je sa sobom u laptopu i pitanja za razgovor koji objavljujemo.
Kao i s Europskog prvenstva, Miranda će i sa Svjetskog prvenstva u Brazilu pisati svoja zapažanja s puta, boravka i utakmica u Brazilu.
– Godina je na izmaku, a zapravo se tek sada događaju možda i najvažnije stvari u životu rukometašica, Svjetsko prvenstvo, iako je možda san svakoga sportaša sudjelovanje na olimpijskim igrama, a europska prvenstva kvalitetnija su od svjetskih. Kako se emotivno odnosiš prema tim natjecanjima?
– Kad smo kod emocija… Možda bi bilo bolje da emocija u sportu nema! Jer kad živiš za rukomet, kao što živim ja, i kad se nadaš uspjesima a doživiš razočaranje…. pucaš! A kad uspiješ, eh: to je erupcija pozitivnih emocija! Da mi je što više takvih trenutaka u životu! – odgovara Miranda – Svako prvenstvo, bilo SP ili EP, jedva čekam, pa tako i ovo! Željna sam izazova, a ovo SP veliki je izazov!
– Pola sezone, a s njom i, nažalost, Liga prvakinja iza su Podravke Vegete. Vrijeme je za ocjenu polugodišta!
– Ne znam baš kako sklepati sve ukratko… Ma znam… Prva polovica sezone, tj najbitniji dio sezone je iza nas! Možda rezultatski ne zvuči uspješna, ali moje osobno mišljenje je da smo pružili odlične partije u LP uz nedostatak faktora sreće! Uz pokazane igre i možda malkice sreće prezimili bi u Europi, ovako je iza nas još jedna LP i iskustvo više… Valjda ćemo dogodine biti ”pametnije”!
– Na Svjetsko prvenstvo u Brazil Hrvatska odlazi s ekipom igračica koje su, većina, iskustvo stjecale u Ligi prvakinja. Ne znamo jesu li prava slika stanja ženske ”rukometne nacije” pripremne utakmice sa Crnom Gorom i Srbijom, jer je bilo dosta miksanja i isprobavanja. Kakve ste, zapravo?
– U Crnu Goru otišle smo nakon tjedan dana napornog kondicijskog rada i te su utakmice poslužile više da bi trener vidio i isprobao mogućnosti svih igračica, pa tako rezultat i nije bio imperativ! Slijedio je tjedan uigravanja i taktike, utakmice sa Srbijom! Dvije uvjerljive pobjede za punjenje samopouzdanja prije odlaska!
Kakve smo?! Ja vam na to ne mogu dati odgovor sada, odgovor ćete dobiti uskoro… Naša je realnost do osmog, devetog mjesta… Sve bolje od toga bit će veliki uspjeh! Cilj je upravo taj, i naravno takav nam plasman i nosi kvalifikacije za Olimpijske igre!
– Što znate o suparnicama u prednatjecanju u D grupi: Švedskoj, Danskoj, Argentini, Obali Bjelokosti i Urugvaju? Švedska i Danska mogle su baš ”otići” i u neku drugu grupu?
– O Švedskoj i Danskoj znamo najviše i najbolje ih poznamo, ostale ekipe gotovo su nepoznanica.
– Prvi dio igra se liga sustavom svaki sa svakim. Treba biti najmanje četvrti da bi 16 reprezentacija nastavilo natjecanje kup sustavom, tj. utakmicama za četvrtzavršnicu na ispadanje. Pod pretpostavkom da Hrvatska izbori daljnji plasman slijedi razigravanje s jednom od reprezentacija iz C grupe u kojoj su Rumunjska, Francuska, Brazil, Tunis, Kuba i Japan. Koga da ”izaberemo”. pod pretpostavkom da ispadnu, recimo, Kuba i Tunis, a ostanu ostale četiri?
– Bilo bi dobro, iako teško, ali ne i nemoguće, da budemo prve u skupini i idemo na četvrtog, pod pretpostavkom da Rum, Fra i Bra zauzmu prve tri pozicije, a taj četvrti bude baš Japan ili Tunis… Ali… Uvijek ali… Polako, mi idemo iz utakmice u utakmicu, korak po korak… Pa vidjet ćemo do kuda ćemo dokoračati… 😉 !!!
– Natjecanje dugo traje. Osim treninga i utakmica što očekuješ od posjeta toj daleko zemlji, koju doživljavamo kao zemlju plesa, mora, sunca i temperamenta?
– Iskreno, kad sam čula da je SP u Brazilu bila sam odučevljena, konačno neko SP u nekoj egzotičnoj državi!!! Već mi je dosta Danske, Norveske, Francuske, Makedonije, Mađarske…. No, onda sam čula: tamo ti je opasno, kriminal na sve strane, opasno je šetat po ulicama… pa… Nije da nešto ekstra očekujem upravo iz tih razloga, ali ipak – VIDJET ĆU BRAZIL!!! Nije li to dovoljno!?
– Hoće li biti vremena za pisanje dnevnika i slikanje i suradnju s klupskim portalom. Obećala si…
– Ispunit ću svoje obećanje, potrudit ću se naći vremena! Za Koprivničance i sve ljubitelje rukometa koje interesira naš boravak u Brazilu!
– Tebi, reprezentativkama, stručenom stožeru i izborniku sretan put i sretno u Brazilu.
– Hvala! Držite nam palčeve i budite uz nas!!! Pozdrav iz zagrebačkog hotela Panorama! Laku noć!
(Pitanja pripremio Ivo Čičin-Mašansker)