Proteklog vikenda igračice rođene 1998/99. nastupale su na međunarodnom turniru Ježev Kup 2013 u organizaciji rukometnog kluba Knežopoljka iz Kozarske Dubice. Turnir se tradicionalno održava već četvrtu godinu i okuplja uglavnom prvakinje i vice prvakinje zemalja u okruženju. Na ovogodišnjem turniru nastupalo je 10 ekipa svrstanih u dvije grupe po pet. Podravka je u ukupno zauzela drugo mjesto iza Krima iz Ljubljane.
Podravka se našla u grupi A zajedno sa ekipama Krima iz Ljubljane, Ivanića iz Ivanić Grada, Laktaši iz istoimenog grada u BiH i domaćina Knežopoljke.Grupu B sačinjavale su ekipe Zrinski iz Mostara, Levalea iz Nikšića, Alen Mihalj iz Slovenj Gradeca, Koka iz Varaždina i Agroproteinka iz Sesveta.
Prvoga dana odigrali smo tri utakmice razigravanja po grupama, upisali dvije pobjede Podravka – Knežopoljka 25:12; Laktaši – Podravka 11:15 i izgubljena utakmica od Krima 21:19, uz napomenu da je naša igra bila jedna od najgorih od kada vodim ovu ekipu. Naprosto je ”curilo” na sve strane, izmjenjivali smo tri vrste obrane, međutim, niti jedna nije donijela ploda, a u napadu smo napravili toliko tehničkih grešaka, promašenih prigoda da je naprosto čudo da smo izgubili samo s dva gola razlike. Ukratko, utakmica za brzi zaborav.
Nakon cijelog dana provedenog u dvorani uslijedio je odmor. Ujutro drugoga dana odigrali smo zadnju utakmicu razigravanja po grupama s ekipom Ivanića i pobijedili 17:9, nakon čega je uslijedilo maratonsko čekanje do odigravanja polufinalnih utakmica koje su bile na redu od 16 sati. U prvoj polufinalnoj utakmici sastale su se ekipe Levalea i Krima, a kao prvi finalista izašla je ekipa Krima. U drugoj polufinalnoj utakmici kao drugoplasirana ekipa u grupi A sastali smo se sa prvoplasiranom ekipom grupe B, već dobro poznatim konkurentom, ekipom iz Sesveta, koje smo pobijedili 18:9.
Nakon kratkog odmora uslijedilo je finale Krim – Podravka 18:14. Bez obzira što je objema ekipama to bila šesta utakmica odigrana u samo dva dana, tempo utakmice je bio na visokoj razini. Bilo je vidljivo da su obje ekipe vrlo dobro trkački pripremljene. Gotovo cijela utakmica bila je rezultatski izjednačena i tek u samoj završnici riješeno je pitanje pobjednika, nakon naša dva uzastopna promašena zicera i u velikoj želji da se brže bolje stigne rezultat, pogrešnog dodavanja lopte igračici Krima u ruke koja je realizirala kontru i priči je bio kraj.
Unatoč izgubljenoj utakmici donekle možemo biti zadovoljni prikazanim rukometom za koji smo dobivali samo pohvale, koje su se kretale i do tvrdnje da bi obje ekipe mogle bez problema igrati njihovu prvu premijer ligu. Isto tako evidentno je bilo da nam slijedi još puno posla i nekih promjena, koje su možda trebale biti urađene mnogo prije, jer nam se više ne smije događati da igračice s mnogo skromnijom minutažom na utakmicama imaju mnogostruko više učinka.
Ipak, kao olakotna okolnost je da su ovo skoro prve utakmice koje smo odigrali samo u tom godištu i još uvijek smo u nekom pripremnom dijelu u kojem nismo baš posvećivali previše pozornosti uigravanju obrane i napada. Ali isto tako moram naglasiti da možemo biti ponosni činjenicom da su dvije generacije Podravkinih igračica na turniru prikazale kvalitetu Podravkine rukometne škole, pa je tako generacija 2000/01. godište prije kratkog vremena osvojila turnir, a generacija 1998/99. igrala finale i izgubila za nijansu.
Konačni redoslijed:
1. Krim, 2. Podravka, 3. Sesvete, koje su u borbi za treće mjesto svladale ekipu Levalea i tako dokazale da u Hrvatskoj ima mnogo klubova u kojima se jako dobro radi s mlađim dobnim grupama.
Za Podravku su nastupale i sveukupno golove postigle: Šafar, Kosnica, Borac; Ljubić 13, Karlovčan 23, Franjkić 3, Benotić 3, Šenvald, Mrđen 13, Hmelina 11, Horvat 4, T. Petika 6, Papac 16, Pavlović 12, Mikulčić.
Na kraju turnira su podijeljene i pojedinačne nagrade, pa je tako za najbolju igračicu turnira proglašena Ivona Mrđen iz Podravke, najbolja vratarka je Lucija Bešen iz Sesveta, najbolji strijelac je iz ekipe Krima, a kao iznenađenje za sve sudionike (a i mene osobno), došla je objava da se nagrada za igračicu s najjačim šutom uručuje Teni Petiki, međutim, to je bilo (po riječima organizatora), samo vraćanje nekih dugova od turnira za 2000. godište, s obzirom na to da nije bilo vremena za mjerenje igračicama jačine šuta na ovom turniru, jer smo zbog raznih okolnosti dosta kasnili sa satnicom. Ispričavam svima koji su se našli pogođeni tom odlukom, ujedno čestitam svim igračicama i trenerima na igri, zalaganju i želim im puno uspjeha u daljnjem radu. Organizatoru turnira na čelu sa braćom Vladimirom i Borisom Suvajac čestitam na uspješno organiziranom turniru, na kojem su uspjeli da se svi osjećamo ugodno, da svi budemo nagrađeni za sav trud koji smo uložili kako bi upriličili što ljepšu rukometnu priču u kojoj su, nadam se, uživali svi ljubitelji rukometa.
Kao rezime cijele priče oko odlaska na turnir treba reći da je za nas pozitivan. Bilo je to vrlo korisno i poučno iskustvo kao i najbolji put rukometnog odrastanja. Moram naglasiti da je to naš prvi nastup na međunarodnom turniru izvan granica Lijepe naše, ujedno smo dobili uz mnogo pohvala i pozive za suradnju od kojih je najkonkretniji poziv na turnir u Nikšić, od kluba Levalea, koji nema dugu rukometnu tradiciju, ali ima želju, poleta i, što je vrlo značajno u današnje vrijeme recesije i stezanja sredstava za sport, financijskih mogućnosti da zauzme značajnu ulogu u kreiranju rukometne karte u Crnoj Gori, a sve to potpomognuto sponzorstvom mesne industrije Goranović. Pa se možda nakon ovoga turnira u Kozarskoj Dubici , turnira u Nikšiću, turnira u Sesvetama (?) pokrene lavina turnira u našem okruženju, na kojima bi se djeca igrala rukometa, putovala, družila i tako učila premostiti sve kulturološke i nacionalne razlike i jazove.
Na kraju bi se zahvalila ”barba” Marinu Zečeviću (kako ga cure zovu) na suradnji i pomoći, našem vozaču Podravkinog busa Mirku na sigurnoj i brzoj vožnji (naravno, sve u granicama prometnih pravila), roditeljima koji su potegnuli do Kozarske Dubice da bi nas podržali (a usput i degustirali poznate bosanske ćevape).
Organizatoru zahvaljujemo na pozivu, bila nam je čast biti sudionicima turnira i nadamo se ponovnom susretu iduće godine na jubilarnom petom izdanju Ježev Kup 2014.
Sportski pozdrav!
Snježana Petika, trenerica