– Perspektiva izlaza iz situacije u kojoj se danas nalazimo i koju nazivamo kriznom nije u restrikcijama, iako su i one bile nužne, nego u prodoru na mogućim točkama razvoja. Što brže izađemo iz zatvorene, autarkične ekonomije u svijet s onim s čime raspolažemo, a imamo kadrove i visoki nivo opremljenih kapaciteta, to prije ćemo doći na svjetsku pozornicu kao ravnopravni partneri na normalne financijske kanale, bez tereta koji sada nosimo kao dužnici. Bez razvoja nema novih prodora – nema izlaska iz krize.
Tim riječima obratila se predsjednica SIV-a (Saveznog izvršnog vijeća) Milka Planinc prisutnima na svečanosti obilježavanja pune proizvodnje plinskog polja Molve što je u srijedu poslije podne (18. prosinca 1985., op.a.) održana na crpnoj plinskoj stanici (CPS) Molve u đurđevačkoj općini, koje je zatim pustila u rad.
Milka Planinc je tada rekla da ”INA mora biti svim nitima povezana sa svim organizacijama udruženog rada u Jugoslaviji koje imaju interes da još hrabrije i odlučnije krenu na teško i surovo, ali realno svjetsko tržište i osiguraju tamo ravnopravnije mjesto”.
 |
 |
Prigodom otvorenja izneseni su zanimljivi podaci.
Plinsko polje Molve, najveće u Jugoslaviji, proizvodi tri milijuna prostornih metara plina na dan, a ta će se proizvodnja u prvim mjesecima 1986. godine popeti na četiri milijuna prostornih metara, što znači godišnju proizvodnju veću od milijarde prostornih metara. Taj energetski potencijal jednak je onome od 850.000 tona sirove nafte, ili dva milijuna tona mrkog ugljena. Energetski potencijal polja Molvi iznosi oko 43 posto proizvodnje svih elektrana u Hrvatskoj. Stavljanjem u proizvodnju bušotina polja Molve, ukupna jugoslavenska proizvodnja plina povećava se 35 posto, istaknuo je tada glavni direktor INANaftaplina Mavro Popijač.
Uspjeh su sa INA-Naftaplinom podijelili i mnogi sudionici u gradnji, među kojima su najveći Monting, rade Končar, Đuro Đaković, TPK, Jedinstvo, Tehnika i drugi.
Na razgovoru Milka Planinc je naglasila da su potencijali INE veliki i zato je njen pravac jasan: povezivanje u zemlji i u svijetu radi što veće proizvodnje i izlaska na inozemno tržište.
Danas, 26 godina kasnije, nekadašnja gospodarska filozofija mogla bi se koristiti kao sjećanje na budućnost.
Ako smo dobro shvatili: ne restrikcije, već razvoj.
 |
 |
 |