Jeste li ikada preletjeli stotine i stotine sportskih kanala na kojima se najčešće vrti nogomet, nogomet i još malo nogometa? Ponekad uhvatite koju košarkašku utakmicu, a ima i tenisa. Nakon svega, dođete do, mislite si, marginalnih sportova i marginalnih kanala koji u imenu nose ‘x‘ čime postajete svjesni da ćete na njima vidjeti ekstremne sportove. Nabrijane jurilice, opasne staze, velike brzine, ali i vještina vozača automobila ili motora, najčešći su elementi takvog programa.
Možda je to, ipak, slika prošlog desetljeća. Jer, danas su ekstremni sportovi ovdje, gotovo u našem dvorištu. A onaj tko se od davne 2002. nalazi unutar njih je Koprivničanac Dominik Nikšić. U pitanju su utrke ubrzanja koje mnogima nisu jasne i za koje će neupućeni reći kako ih može voziti i malo dijete. Ravnica duga 402 metra, legneš na gas i to je to. Naravno da nije tako jednostavno. Niki nam je objasnio kako stvari funkcioniraju.
– U kružnim utrkama ne moraš imati dobar motor, a možeš biti dobar vozač. Ovdje ti psiha mora biti spremna, važno je vrijeme reakcije pri startu. A motor mora biti savršen – započinje Nikšić.
Skeptični korak u drag racing, svijet izgrađen u Sjedinjenim Američkim Državama, napravio je u sklopu moto-susreta. Što ćeš voziti 402 metra, kakva je to utrka, pitao se. Sve ostalo je povijest, reklo bi se, u ovome trenutku zaključena naslovom prvaka Hrvatske, pri čemu valja istaknuti i sudjelovanje na Europskom prvenstvu i osvajanje trećeg mjesta u Njemačkoj te njemu najdraži, prvi nacionalni naslov ugrabljen 2014. godine. Sada je sve divno i krasno, Nikšić i nekolicina drugih entuzijasta stvorili su nišu koja privlači golemi broj oktanskih zaljubljenika. No, počeci su lagano izmaknuli kontroli. Motori koji su prošli tuning bili su prejaki, ljudi su pogibali, što je dovelo do zakonske zabrane vožnje pojačanih vozila na običnim cestama i selidbe na zrakoplovne piste. Godina 2014. posebno je važna jer su tada postali dio Hrvatskog motociklističkog saveza.
“Došli smo s tendom za 200 kuna, dva ribarska stolca i dva motora, kao bokci”
Danas, podijeljeni u dvije klase serijskih motora od 600 i 1000 kubika, koji moraju biti registrirani, i u dvije pro klase koje nemaju limita, paraju beton u Osijeku, Goričanu i Grobniku.
– Trpaš u njih sve što možeš – kaže, misleći na pojačavanje motora do granica nedokučivih običnim ljudima.
Da biste sjeli na motor, ili u dragster automobil (da, to mogu biti oni jako, jako dugi koji se zaustavljaju padobranima), potreban je novac. Jedna sezona izbit će vam 40-ak tisuća kuna. Osvježavanje motora, startnine, licence, smještaj, gorivo, hrana i gume elementi su koje morate osigurati. Ilustrativno, jedna guma posebna tipa vrijedi 1600 kuna, dok 19 litara američkog goriva Nikšić plati 2500 kuna. Financijsku konstrukciju zatvara radeći u svojem moto-servisu u kojemu, tvrdi, jedva ima praznih termina. A do ispunjenja radnog dana vodilo ga je 98 trofeja osvojenih unutar i izvan državnih granica kojima je stvorio ime. U tom je kontekstu fascinantno poslušati priču iz 2015. godine kada je s prijateljem i vozačem Alenom Majstorovićem otputovao na prvu inozemnu utrku u Njemačku.
– Došli smo s tendom kupljenom za 200 kuna, dva ribarska stolca i dva motora. Stižu stranci s kamionima i prikolicama, vlastitim fast foodovima, timovima od dvadesetak članova. Strašno. A mi kao bokci. Prvi nam dan na stazi nitko ništa nije mogao. Zvali su nas na večere, nudili posao – prisjeća se uz smijeh.
U suštini, velik dio njihova uspjeha leži u činjenici da svoj motor poznaju u dušu. Dok su u većini slučajeva uloge vozača i stvaratelja motora podijeljene na dvije osobe, Nikšić ih je napornim radom objedinio. Temelje tuninga u njega postavio je Dubravko Petrović Dudo, prijatelj i mentor u kojega ima apsolutno povjerenje i kod kojega uvijek traži drugo mišljenje.
– Uveo me u taj svijet. Da nema njega, ne bi bilo ni mene, ne bih uspio – jednostavno kaže.
Nastavio je kako u izgradnju motora, od prve do posljednje matice, ugradi tisuće sati.
– Najmanje motora radim iz Koprivničko-križevačke županije. Ponekad sam po mjesec dana pun, ljudi čekaju na red. Pitali su me kako ću raditi cijelu godinu jer su motori sezonski posao. No, imao sam plan. Kad traje sezona, imam mnogo servisa. Tijekom zime mi, pak, dolaze trkači motore. Ne može svatko biti tuner. Mehaničar da, ali ne i tuner. Ne možeš napraviti jak motor, pustiti ga na stazu i mirno spavati. Često razmišljam jesam li sve stegnuo – uvjerava Nikšić, dodajući kako motore sastavlja noću, kada vlada zagrobna tišina.
Zlatna kaciga i predstavljanje životnog projekta europskoj publici
Kako je i sam istaknuo, samostalno radeći na ovome području nije moguće opstati. On, tako, ima podršku dvaju moćnih kompanija iz SAD-a i Portugala s kojima radi na prvom cilju, životnom projektu – Kawasakiju dugom 2,30 metara kojeg želi pripremiti za Europsko prvenstvo u apsurdno snažnoj klasi, dostići 350 konjskih snaga, 290 kilometara na sat i srušiti rekord Starog kontinenta od 8,67 sekundi. Pitate li se na što će ići ta zvijer, koju premijerno možete vidjeti na fotografijama u nastavku? Na ono što Vin Diesel i pokojni Paul Walker aktiviraju i voze milijardu kilometara na sat.
– Vjerujem kako će pogonsko gorivo biti metanol, važno je da se motor zavrti, ostalo će preuzeti nitro – pojasnio nam je.
Vrhunskim rezultatima popularizirao je utrke ubrzanja, što je bio drugi cilj. I posljednji, treći cilj jest zlatna kaciga, uzastopno osvajanje triju naslova nacionalnog prvaka u 600 pro klasi. Prvi je nedavno uzeo, a u lovu na preostala dva imat će podršku ponajprije supruge, istinske zaljubljenice u motore. Sezona kreće u svibnju, utrkom u Slavonskom Brodu.
