Znanstvenici su se međutim zabezeknuli su jednog dana od vijesti s terena. Kao da se ništa nije desilo, lokalci su se nakon nekog vremena vratili na staro. Tradicionalni način je prevladao, unatoč opipljivim koristima od novog pristupa.
Bilo je to u Nacionalnom parku Ranomafana, Madagaskar, gdje sam čak dva puta boravio na istraživanjima. Ondje na 1000 metara nad morem raste gusta kišna tropska kišna šuma, sva zelena od epifita, krcata endemima poput lemura ili kameleona.
Da bi zaštitile šumu i životinje, vlasti su ugrozile čovjeka. Seljanima su zabranile mnoge radnje u šumi koje su provodili stoljećima. Nije više dopuštena sječa drveća, ispaša stoke u njoj, čak ni branje ljekovitog bilja. Ionako siromašni ljudi postali su još više očajni, no potkupljiva vlada i sam park malo su toga činili za same ljude.
Da bi im olakšali situaciju i još važnije da bi dokazali svojim gazdama da silni dolari pomoći imaju smisla, američki znanstvenici su preuzeli stvar u svoje ruke. Pokazali su ljudima kako povećati prihode riže sadnjom drugih biljaka koje iz zraka fiksiraju dušik i na taj način „prirodno“ gnoje polja. Naučili ih i boljim ratarskim tehnikama, obogatili im prehranu s raznovrsnijom i bogatijom hranom. Pokazali im kako napraviti trajne bazene sa slatkovodnom ribom koja je u tim krajevima gdje se meso jede jednom mjesečno izuzetno bogat izvor proteina. Učili ih kako prodati ovo, zamijeniti ono. Obučavali u izradi suvenira za turiste… I stvarno, domaći su zadovoljno trljali rukama. Znanstvenici su pazili da pri toj obuci nikako ne nameću svoju zapadnu kulturu i navike, nego ih baš poticali da sačuvaju njihovu bogatu tradicijsku kulturu.
Poduka je trajala tri godine i Amerikanci su se ponosno vratili kući. Seljani su zaista usvojili nove tehnike i riže je bio više nego ikad. Znanstvenici su se međutim zabezeknuli su jednog dana od vijesti s terena. Kao da se ništa nije desilo, lokalci su se nakon nekog vremena vratili na staro. Tradicionalni način je prevladao, unatoč opipljivim koristima od novog pristupa. Što se desilo? Preci (Malagašani vjeruju u umrle pretke) rekli su im da je negdašnji način ipak bolji. Mrtvi ondje vladaju nad živima, legende i mitovi nad stvarnošću.
Ali to su Afrikanci, tješimo se mi… Da li s pravom? Ni hrvatska poljoprivreda nije najboljeg zdravlja. To govore svi – od političara do samih poljoprivrednika. Valja samo pogledati koji prosvjed ili upitati prvog susjeda poljoprivrednika. I dok je država malo toga napravila, moje iskreno mišljenje je da ni sami sebi poljoprivrednici ne pomažu mnogo. Da li još uvijek slijepo sadimo kukuruz bez obzira na tržište?