Tema studentskih i učeničkih domova zabavljala je javnost posljednjih tjedana, iako je to vjerojatno pogrešan izraz. U peripetijama koje se oko te priče vrte nema apsolutno ništa zabavno, no svakako je fokus na toj temi postojao.
A onda se začuo zvuk fanfara, zabljesnulo je na horizontu, konfete su eruptirale i proširio se bijeli dim iznad Koprivnice – dobit ćemo ne jedan, već dva, oba doma.
Zanimljivo je u cijeloj priči kako su se lokalni političari hvatali ove teme. Klasično, kao i kod većine drugih stvari, kada je u pitanju nešto dobro vezano uz temu, to je njihova ideja, njihov projekt, njihov je utjecaj utjecao da se nešto napravi. Kada je situacija obrnuta, kada oko teme postoji neki problem, kada se postavljaju ne baš ugodna pitanja, onda se ruke miču, to više nije njihova odgovornost i pronalaze se krivci gdje god se mogu pronaći.
Ništa za zamjeriti, ljudski je to, jer vjerovali ili ne, i oni su samo ljudi, ali je s vremenskim odmakom zabavno popratiti kakav je slijed reakcija bio. Eto, ipak nešto zabavno u svemu.
Mogli bismo sada nabrajati vremenski slijed događaja i što se tu sve izdogađalo, od činjenice da je prvotno predviđena rekonstrukcija zgrade budućeg učeničkog doma, što je na kraju ipak pretvoreno u jedinu opciju rušenja i izgradnju nove, do potpisanog ugovora za izgradnju studentskog doma, pa do raskida ugovora i vraćanja projekta na tvorničke postavke.
Istovremeno, gradska vlast baš i nije sigurna za koga taj dom gradi, pa zamjenica gradonačelnika vjerojatno u želji da obrani njihovu ulogu u cijeloj priči, na svojoj Facebook stranici komentira kako “naši” studenti nemaju problem sa studentskim domom, jer oni ionako ne studiraju u Koprivnici. Pritom, vjerojatno u predizbornoj “držimo se skupa i opravdavamo za sve” maniri zaboravlja da se izraz “naši studenti” svakako treba koristiti za one studente koji nisu iz Koprivnice, ali se u njoj školuju ili u njoj žive i školuju se. Jer, upravo ti naši studenti time ekonomski, društveno i u svakom drugom pogledu doprinose životu u Koprivnici, pa ih se onda svakako treba doživljavati kao “našima”. Ali opet, nije za zamjeriti, u predizbornoj kampanji i vremenu grčevite borbe za prikazati se bez mane, sve je oprošteno.
No, bilo kako bilo, “Zorro spasitelj” Darko Sobota, predstavnik stranke koja, budimo realni, izrazito maćehinski gleda na Koprivnicu, progurao je amandmane kojima se u proračunu osiguravaju sredstava za izgradnju oba doma, pa su svi veseli završili u zajedničkom zagrljaju, iako nisu propustili u predizbornom žaru spočitnuti jedni drugima tko je, a tko nije sudjelovao u izradi amandmana.
Politički cirkus kakvog smo i očekivali, ali sada, nakon osiguranih sredstava, kada se čini da više ništa ne može stati na put realizaciji, iako se to činilo i prije dvije godine, građani imaju apsolutno pravo, ne izgrade li se domovi u nekom razumnom roku, političkim strukturama reći “Pa dobro, #”!$&#&(“($”, dokle više!?”
O brzoj cesti bolje da i ne počinjem, za to nemamo dovoljan broj znakova na tipkovnici koji će cenzurirati ono što bi svaki građanin Koprivnice želio izustiti.