U marijaterezijanskom razdoblju središnje su vlasti vodile i određenu populacijsku politiku koju su provodile putem Hrvatskog kraljevskog vijeća. U toj su politici našla mjesta i nastojanja oko povećanja broja stanovnika u gradovima kako bi se pojačala gospodarska snaga gradova kao dijela unapređenja gospodarske moći modernizirane države.
Ovdje možemo govoriti i o populacijskoj politici koja je došla do izražaja u provođenju središnje politike: koliko su gradovi prihvaćali ili ne tu politiku. U okviru populacijskih politika ovo je ekspanzivna politika i to njezina imigracijska varijanta.
Koprivnica je tada bila središte župe, u koju su uz grad sa užim predgrađima spadala sela Bregi, Reka, Jagnjedovac, Glogovac, Bakovčica, Herešin, Borovljani, Novo Selo (danas Velika Mučna) i Kukavica (današnji Sokolovac). Jedina promjena se dogodila 1790. godine kada je iz koprivničke župe izdvojeno selo Bregi gdje je osnovana zasebna župa.
U podgrađu su bile popisane slijedeće gradske ulice: Pijac (vanjski trg, danas Trg bana Jelačića, Zrinski trg, Trg mladosti), ulica Sv. Florijana (Florijanski trg), Duga ulica, Kljakova, Mala ulica, Krupčina ulica (danas Ulica Frana Galovića), Banovci, Futakova ulica, Popovci, Severovci, Gibanička ulica, Miklinovci, Brežanci, Ciglenička ulica (danas Starogradska), Špoljarova ulica i Dubovec. Bregi su se uvijek nabrajali kao dio grada Koprivnice. U gradskoj utvrdi su postojale slijedeće ulice: Velika, Srednja, Gospodska (današnje Oružanska, Vijećnička i Esterova ) te Njemačka ulica.
Držanje koprivničkog gradskog magistrata možemo ocijeniti na temelju njegovih odgovora Hrvatskom Kraljevskom vijeću 1771. godine. Gradski magistrat je potvrdio “dobre namjere” u provođenju politike naseljavanja grada, ali je iznio svoje razloge za neprovođenje te politike: grad je bio sve više zabrinut za život koji mu zagorčavaju krajiške vlasti; posebice onemogućavanjem korištenja drva iz gradskih šuma, a mnogi majstori udruženi u cehove nisu bili u stanju održati svoje radionice te napuštaju grad. Na području grada nema praznih mjesta koja bi mogli naseliti seljaci. Postojao je, istina, prazan prostor u tvrđavi veličine od 21 jutra, ali je prisilno napušten i pretvoren u polje. U ovakvim okolnostima nije moglo biti govora o naseljavanju: jedino ako bi neki stranac kupio kuću koja je na prodaji i ondje se nastanio. Mogućnosti naseljavanja gradova bile su i kasnije na dnevnom redu, a za Koprivnicu postoje podaci iz 1834. godine.