Nakon iznenađujućeg poraza od mađarskog Vacija i oproštaja od Kupa pobjednica kupova već u osmini finala, razgovarali smo s trenerom Podravke Vegete Nevenom Hrupcom.
Kako ste doživjeli poraz u Vacu i ispadanje iz europskog natjecanja?
– Teško je u par rečenica iznijeti osjećaje nakon poraza i ispadanja iz Evrope. Isprepliću se osjećaji tuge, razočarenja i nevjerice. Ovo je za mene osobno vrlo težak udarac koji će zasigurno ostaviti jedan trajan ožiljak i mrlju u trenerskoj karijeri. No, to je sport i rekao sam nakon utakmice da se sportaš nikad ne treba u pobjedi uzvisiti, a ni u porazu poniziti. Boljem treba stisnuti ruku i čestitati, a u sebi potražiti uzroke loše igre i poraza, te pronaći rješenje, i život mora ići dalje. Bit će još sigurno puno velikih pobjeda, ali i poraza. U životu ima i puno gorih stvari od jedne izgubljene utakmice i jako mi je žao što nismo uspjeli, ali ne mislim da je ovo tragedija.
Tko je kriv za takav ishod? Kolika je u svemu odgovornost stručnog stožera, a kolika igračica?
– Sad bi bilo najlakše pronaći krivce i na taj način raditi alibi sebi ili igračicama. Zna se da trener odgovara za rezultat, a jednako tako nikad ne bih sa sebe želio skidati odgovornost i prebacivati je na nekog drugog. Trener mora stati iza svojih igračica i ostati dostojanstven i kad je dobro i kad je loše. Tako je kako je i odgovornost za rezultat je moja.
Što konkretno zamjerate igračicama u subotnjoj utakmici?
– Pa ono što im zamjeram rekao sam im u četiri oka i to će ostati unutar zidova svlačionice. Nije problem izgubiti utakmicu, ali je način na koji je izgubiš vrlo bitan. Ako je protivnik bolji od tebe, a ti si dao sve od sebe i možeš svakome pogledati u oči, onda ga je lakše i prihvatiti. Iskusne igračice su trebale preuzeti više odgovornosti u svoje ruke i tada bi situacija bila puno bolja. Sad se najbolje moglo vidjeti što ovoj ekipi znače Miranda Tatari i Sanja Damnjanović. Da je mogla igrati samo jedna od njih dvije danas bi Podravka bila u četvrtfinalu. Da smo bili kompletni i ispali ja bih otišao pješice kući…
Kako su igračice reagirale nakon poraza?
– Sigurno da im je jako teško, ali sad treba iznaći snage i dignuti glave. Da bi ste znali uživati u sportskom uspjehu, jednostavno je to, morali ste se naučiti živjeti i sa razočarenjima. Sport je poput svega u životu i u sportu na žalost ne postoji jučer i ne možeš živjeti na dobro odigranoj utakmici u Ligi prvakinja, već je svaki dan novo dokazivanje i slijede nova iskušenja. Sa time svime se treba znati nositi. Treba nastaviti raditi još jače i motiviranije, a iz ovoga izvući pouke i prihvatiti sankcije kakve god one bile i okrenuti se onome što dolazi.
Može li se pronaći izlaz iz ove teške situacije?
– Naravno da može. Nije prvi puta da se izgubila važna utakmica. Svjesni smo da bez Sanje i Mirande nismo ekipa koja će rutinski odrađivati utakmice, nego da svi moramo dati 20 posto više od svojih mogućnosti da bi kvalitetu nadomjestili angažmanom, željom i borbenošću. Tko tako ne razmišlja, nije zaslužio nositi dres Podravke. S igrališta se mora otići natopljenog dresa i poderanih koljena, i tad ti sigurno nitko neće ništa predbacivati.
Što očekujete od dvije utakmice s Vardarom i Metalurgom u Skoplju?
– U Makedoniji nas čekaju dvije nove teške utakmice i moramo ostaviti srce na terenu za pozitivan rezultat. Nakon toga nam slijedi utakmica u Koprivnici sa Zaječarom i kup utakmica u Zelini. Nadam se da će nam se uskoro pridružiti Damnjanović, i to će sigurno biti druga priča. Znate, kad si sportaš, onda tu nema vanjskih faktora, to ne priznajem. Ili si dobar ili nisi. Na nama je da sad kad je najteže pokažemo da smo pravi i nastavimo s dobrim igrama i rezultatima i na taj način se odužimo i ispričamo svima koje smo razočarali.
Izvor: RK Podravka