Tri triptiha i devet ulja-akril/platno iz ciklusa Otoci, izlošci su na netom otvorenoj izložbi Krešimira Nikšića u koprivničkoj Galeriji S u Starčevićevoj ulici.
Nikšić je jedan od rijetkih u hrvatskoj likovnoj umjetnosti koji se svrstava u moderniste, uz njega je povjesničar umjetnosti, voditelj Galerije S, Marijan Špoljar svrstao i koprivničkog slikara Romana Baričevića, potom Vatroslava Kuliša itd., generaciju koja je ostala nakon Ede Murtića.
Modernističku sliku ne može se rastumačiti i kazati da predstavlja to i to, ali, kako kaže Špljar u predgovoru katalogu, ”ciklus Otoci, kao i svi prethodni ciklusi, već nazivom ukazuje na svoja inspirativna, idejna i tematska ishodišta. Usprkos apstraktnom jeziku njegov je svijet referencijalan (preporučljiv, op.a.), proizlazeći iz impulsa koji su nastali na temeljima stanovitog doživljaja stvarnoga svijeta.
Otoci u tome smislu predstavljaju kategoriju i pojam koji u psihološkom i simboličkom smislu znači koncentraciju, osamljivanje i izolaciju, ali i ishodište i nukleus. Za razumijevanja povratka na otok valja, dakako, znati da je slikar do sada brazdio prostranstvima neograničenih gabarita i da je njegova intencija išla prema rasapu, širenju, čak eksploziji. Otok je povrat jezgri, jedna vrsta implozivnog kretanja prema početku ili prema simbolu smiraja”.
Špoljar dodaje da se ”Nikšićevo slikarstvo, koje je krenulo od velikih plavetnila čiste boje, razvijalo preko faza žestoka dijaloga s materijalom te prešlo razdoblja kolorističkih emanacija i zaustavilo se na ovoj razini sinteze”.
Krešimir Nikšić rođen je 1961. godine u Zagrebu, gdje i živi i radi, maturirao je u Centru za kulturu i umjetnost u Zagrebu, a diplomirao na College for visual arts u Ljubljani, gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti magistrirao slikarstvo kod profesora Zmage Lenardiča. Prvi javni nastup imao je već u devetnaestoj godini, imao je pedesetak samostalnih i skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu, o njegovu radu izdane su dvije monografije i jedno prošireno izdanje, a o njegovu radu pisali su najpoznatiji kritičari (Tonko Maroević, Darko Glavan, Stanko Špoljarić…). Na 13. Biennalu Internazionale Art del Gruilli Giulia 2002. godine dobio je prvu nagradu.
Izložba je postavljena do 7. prosinca, a ostvarena je u suradnji s tvrtkom Forma biro Koprivnica i uz potporu Grada Koprivnice i Koprivničko-križevačke županije.