23,44 kune. Toliko od 1. siječnja 2019. godine iznosi minimalna satnica za studentske poslove uvedena Zakonom o obavljanju studentskih poslova koji je u studenom prošle godine stupio na snagu. Zakon je to koji su mnogi čekali dugo, pa i predugo. Time je, konačno, prekriženo nerijetko iskorištavanje studenata koji su koju kunu pokušali prikupiti radeći poslove i za manje od 20 kuna po satu.
Također, ističu se mogućnost rada za izvanredne studente, 50 posto veća satnica za rad noću, nedjeljom i praznicima te pravo na naknadu za prijevoz i topli obrok. Uzevši u obzir da je Zakon proslavio prvi rođendan, odlučili smo provjeriti kakva su iskustva koprivničkih studenata.
Elena Krička studentica je druge godine diplomskog studija Novinarstva na koprivničkom Sveučilištu Sjever, kao i Rahela Rek. Elena trenutno radi na pakiranju i lijepljenju deklaracija na proizvode. Iako je sada redovna studentica, na preddiplomskom nije bila. S tim na umu, ne može govoriti o tadašnjim isplatama, ali joj današnji poslodavac uvijek isplaćuje iznimnom brzinom.
– Smatram da je novi Zakon napokon na strani studenata. Prava su se odavno trebala izjednačiti s izvanrednim studentima. Većina studira u drugim gradovima i, iako su predavanja samo dva ili tri dana tjedno, to im onemogućava obavljanje normalnog posla – govori Elena koja je kao izvanredni student pokušala raditi osam sati u drugome gradu, no bilo je prenaporno.
– Definitivno je promjena Zakona bila nužna s obzirom da su poslodavci ponekad izrabljivali studente. Bilo je i problema s isplaćivanjem zarađenog, odnosno, odugovlačili su s isplatom što promjenom Zakona više nije moguće – kaže Rahela.
Međutim, mišljenje Rahele u jednom se dijelu razilazi s onim kolegice. Postavlja pitanje zašto redovni studenti ne mogu stupiti u radni odnos jer je, s druge strane, izvanredno studiranje bilo direktno povezano s mogućnošću klasičnog zapošljavanja.
– Mislim kako izvanredni studenti ne bi trebali imati pravo raditi preko Student servisa jer samim time imaju veće mogućnosti i povlastice od redovnih – pojasnila je svoj stav.
Očekivano se slažu glede minimalne satnice, pri čemu je pozitivno što poslodavci većinom nude veće satnice od propisane, ovisno o vrsti posla, dok se drugi drže u lipu propisanog.
– Dodala bih plaćeni godišnji odmor od deset do 15 dana za studente koji u određenim tvrtkama rade duže od šest mjeseci i ubrajanje rada u staž – predlaže Elena.
Rahela, s druge strane, radi u kladionici, dječjoj rođendaonici i kazalištu. Financijsku pomoć roditeljima pružala je i radeći u tiskari te provodeći terenske ankete. Radnog iskustva u sferi studenata ima, dakle, na pretek, čime se može povući paralela s Eleninim prijedlogom o stažu.
– Promjenom Zakona, nedjelje i blagdane poslodavci su mi platili više. Iako, uz ovo se veže problem rada noćnog, nedjeljnog i blagdanskog rada koji se na ugovoru posebno ističu. Ukoliko to ne naprave, studentima neće biti plaćeno više. Sami moramo kontrolirati satnicu, nitko drugi neće javiti propuste – naglašava Rahela.
Popis studentskih poslova uvelike ispunjavanju ugostiteljski objekti koji ondje kreću u potragu za konobarima. Jednu od tih ponuda izabrao je Mario Sabol. Razlog je mogućnost dodatne zarade od bakšiša.
– Na isplaćivanje novca nikad nisam imao pritužbi. Gdje god sam radio, dobio sam na vrijeme kako je dogovoreno – prepričava Mario, zadovoljan dosadašnjim provođenjem Zakona.
Iako ne kuka, ne bi se žalio ukoliko bi minimalna satnica bila i veća. Prema njegovu iskustvu, neki poslodavci poštuju mjere povećanja satnice, dok drugi ne.
– Razgovarajući s prijateljima, oni koji su radili za manje od 20 kuna bili su premalo plaćeni – siguran je.
Kao i prethodne dvije studentice, prokomentirao je odnos izvanrednih i redovnih studenata.
– Mislim da je u redu da i oni mogu raditi. Ne rade svi uz pravni radni odnos. Moraju i oni nekako zaraditi, imati dodatnu vrstu prihoda za plaćanje fakulteta, materijala i ostaloga. Za svakoga tko se želi obrazovati u redu su slična prava – zaključuje Mario.
Podvlačeći crtu, vidljivo je kako se studenti u gotovo svemu slažu. Mjesta za napredak, očito, ima, ali su današnjim stanjem mnogo zadovoljniji nego ranije. Donosi li budućnost još i veća prava i satnice, ostaje za vidjeti.
