Utvrda Kamengrad je bila smještena na brežuljku u narodu zvanom Zakleti breg (u današnjem prigradskom naselju Starigrad), južno od Koprivnice. Postoje pretpostavke da je tamo bila avarska stražarnica na vojničkoj cesti koja prolazi u blizini, no zbog izostanka bilo kakvih dokaza trebalo bi ih odbaciti. Cesta koja je prolazila u blizini vjerojatno je imala kontinuitet od rimskih vremena do današnjih dana, a najviše je bila afirmirana u srednjem vijeku kada je Kamengrad najvjerojatnije bio kontrolna utvrda.
Utvrdu je vjerojatno u 14. stoljeću sagradio ban Mikac. O lociranju su postojala različita mišljenja koja se mogu grupirali u dva gledišta: I) da je smještena na Zakletom bregu i 2) da je stajala na mjestu dvorskog bastiona u koprivničkoj tvrđavi, dakle u samom središtu grada Koprivnice. Najnovija arheološka istraživanja potvrdila su da je na Zakletom bregu uistinu postojala znatnija utvrda Kamengrad i definitivno se treba odbaciti sve teze da je ona stajala u blizini središta današnje Koprivnice.
Glavni izvori o kamengradskoj utvrdi i podgrađu čuvaju se u arhivskom fondu grada Koprivnice i u arhivu pavlinskog samostana iz Streze. Ispod utvrde razvilo se pravo gradsko naselje sa svim atributima grada kao urbane sredine, a najveći prosperitet je imalo u vrijeme kralja Zigmunda. biskupa Ivana Albena i grofova Celjskih u 15. stoljeću. Imalo je svoju upravu, suca, crkvu sa župom i groblje koje je kao i utvrda arheološki istraživano. Podno ruševina otkriveni su temelji sakralnog objekta — kapele Sv. Emerika koja se prvi puta u povijesnim izvorima spominje 1356. godine, u 15. stoljeću je župa, a taj je status zadržala dijelom i u 16. stoljeću. Kaštelan kamengradskog podrgrađa imao je pravo izdavati isprave, a njegovi stanovnici nazivali su se građanima pa je to dokaz da je gradska općina već duže vrijeme u 15. stoljeću uređena kao nekadašnje purge pod kraljevskim utvrdama.
Podno ruševina Kamengrada otkriveni su temelji kapele (crkve Sv. Emerika) Mirka. Ta kapela se ne spominje u popisu župa zagrebačke biskupije iz 1334. godine, a prvi joj spomen seže u godinu 1356. pa tako možemo pobliže utvrditi da je spomenuta kapela bila podignuta između 1334. i 1356. godine, a svakako u 14. stoljeću. Spominje se u darovnici izdanoj 8. studenoga 1356. kralja Ludovika I. i to kao filijala crkve Sv. Nikole u Koprivnici. To je prvi spomen ovog sakralnog objekta u povijesnim izvorima. U ispravama koje se čuvaju u arhivu pavlinskog samostana u St rezi iz 1441. i 1444. g. spominje se župnik Antun kao svećenik crkve Sv. Emerika. Dakle kapela je postala župom između 1356. i 1441. godine, a prestala je biti između 1459. i 1501. godine. Godine 1458. spominje se župnik Antun kao svećenik u kamengradskom podgradu, a isti se navodi i u dokumentu iz 1459. godine.
U kamengradskom podgrađu su sjedili bivši načelnici i kraljevi službenici, što je razumljivo jer je naselje bilo u kraljevskim rukama. Pri opisima se spominje i vojvoda koji je vjerojatno bio zapovjednik pješaka koji su branili vlastelinstvo i utvrdu. U prvoj polovici 15. st. javlja se u izvorima i sudac sa prisežnicima koji su činili kamengradsko poglavarstvo. Utvrda propada najvjerojatnije oko 1446. godine u meduplemićkim sukobima, a podgrađe nastavlja živjeti dalje pod nazivom Stari grad (Ovar).
U popisu župa zagrebačke biskupije iz 1501. godine navodi se „Nicolaus rector capelle in Ovar. Marcus capellanus eiusdem.“ Iz ovoga podatka se može vidjeti da se kontinuitet života pod srušenom kamengradskom utvrdom nastavio. Stari Grad ima kapelu Sv. Emerika kojoj je na čelu upravitelj (rektora) Nikolu što može govoriti o svojevrsnoj crkvenoj autonomiji od Koprivnice. Tome u prilog idu i podaci iz popisa poreza od godine 1513. i pogotovo 1517. kad se u Starom Gradu spominje župnik (plebanus), a on posjeduje čak 30 poreznih dimova što nije malo, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da je grad Koprivnica tada u popisu dimova poreza imao 65 dimova, kao jedinica za porezno podavanje.