Malo je poznato da su koprivnički župnici imali svoje kmetove. Odnosi između kmetova i koprivničkog župnika nisu bili do kraja regulirani. Ugledni koprivnički građanin Tomo Natulia, jedno vrijeme gradski sudac i krajiški časnik (vojvoda), dana 31. kolovoza 1653. godine prisustvovao je raspravi koprivničkog župnika s crkvenim kmetovima te je sudjelovao u uređivanju njihovih podavanja. Dana 18. rujna 1664. sin Tome Natulije, Mikula (Nikola) je prisustvovao pregovorima oko uređenju urbara koji se trebao odnositi na kmetove koprivničkog župnika.
Kmeta koprivničkoga župnika Mihaela Klasnića se spominje 1677. godine kada je podigao tužbu protiv Matije Kneza, koprivničkoga građanina, optuživši ga za pokušaj krađe konja. Iste godine se spominje “Ztankulin, plebanussev kmet”. Sačuvana je parnica iz 1680. godine, u kojoj je Tomo Đelekovčan, kmet koprivničkoga župnika Petra Kaproncaja (Koprivničkog), tužio Jurja Liščića da je provalio u tužiteljevu kovačnicu i ukrao željezo i razne predmete. Tužba se temeljila na svjedočenju Petra Međimurca koji tvrdi da mu je optuženi rekao da ima željezo. Optuženi se branio da je bio pijan i da ne zna što je govorio. Sud je odlučio da optuženi treba za svoje tvrdnje svečano prisegnuti i bit će oslobođen, inače će morati platiti tužitelju vrijednost ukradenoga željeza i predmeta. Ovaj sudski proces pokazuje da se neki od župnikovih kmetova bavili zanatstvom.
Prema izvještaju kanonika Matije Ledera iz 1680. godine koprivnički župnik Nikola Dobrilović je na polju zvanom Špital posjedovao 8 jutara, pred Miklinovcem 8 jutara, u Mogovini livadu veličine od 15 kosaca, u Ledinama livadu od 8 kosaca kao i još neke zemlje od kojih je dobivao desetinu ili godišnju daću u novcu. Imao je 39 kmetova od kojih je dobivao prihode. Njih 12 je plaćalo po 1 forint i bili su oslobođeni od tlake osim podavanja radne snage od 2 težaka. Ostali kmetovi su morali tjedno davati jednog radnika od svake kuće. Župniku je pripadao vrt u blizini starog nasipa. Na polju Ciglenica je imao 3 jutra oranice i livade koje je iznajmljivao ljudima, a posjedovao je još zemljišta ispod Črne gore i vinograd u Močilama.
Kmetski položaj se nije samo očitovao u davanju podavanja zemaljskom gospodaru, nego je pretpostavljao zaštitu istoga u slučaju ugroženosti kmeta. Jedan primjer iz 1682. godine to potvrđuje. Koprivnički župnik Petar Kaproncaj, je kao zemaljski gospodar kmetice Margarete, udovice Stjepana Mužaka pokrenuo tužbu protiv koprivničkog građanina Blaža Šipušića zbog nasilja i provale u kuću spomenute Margarete. Na posredovanje suda i prisutnih parnica je završila nagodbom – tužitelj je odustao od parnice, a optuženi se obvezao da će Margareti uz povoljnu cijenu prodati 2 vedra žitarica i jedan par čizama.