Poznati koprivnički dizajner Konrad Mulvaj ponovno se bacio u glazbene vode. Nekad je svirao bas u proslavljenoj rock grupi Overflow, a ovih dana objavio je svoj novi projekt, EP pod nazivom „Ohnokono” sa zvukom koji u značajnoj mjeri koketira s elektronikom.
– Otkud stari rocker u svijetu elektronske glazbe?
– Stari jesam ali rocker nisam. Možda je malo čudno kad netko ‘ko 10 godina svira u punk-rock bandu, napravi nešto “drugačije” – pogotovo jer su “rockeri” zadrti i ograničeni. Ali ako si kreativan, nesputan, voliš glazbu, stvaraš, a ne samo konzumiraš, možeš raditi što hoćeš.
Mislim da to što radim i nije strogo elektronska glazba. Koristim i žive bubnjeve, klavir, bass, glas.. Na EP-u su 4 stvari, dvije elektronske, a dvije baš i ne toliko. A i pojam elektronike svatko drugačije percipira, pa…
– Kakvi su bili tvoji raniji doticaji s elektronikom?
– Doticaj s elektronikom traje još od ranih osamdesetih. Od Kraftwerk, Yello, Ultra Vox, Cabaret Voltaire, Art Of Noise, Depeche Mode, preko Bjork, Massive Attack, Air, Amon Tobina, The Chemical Brothers, Basement Jaxx, Nightmares on Wax, Portishead u devedesetima, pa do break beata, drum and bassa, UK garagea, broken beata ili deep housea danas.
Od pojave Amige 500, uz gitaru i bass, sviram i kompjuter. Negdje 1987. sam danima rekonstruirao remix verziju Living on Video od Trans X u Sound Trackeru. Onda je demo verzije pjesme Face od Overflow napravljena na Amigi. Čitavo vrijeme sam radio nešto “elektronsko”, ali je workflow na kompjuteru puno kompliciraniji nego u bandu pa nikad nisam ništa dovršio. Do sad.
– S kakvim ciljevima si krenuo u produkciju, što želiš postići?
– Projekt Ohnokono je čisto samozadovoljstvo. Bez cilja, plana, namjere ili strategije. S puno naivnosti i dobre volje. Sada kad su reakcije pozitivne polako se formira neka ideja što s time, pa sve dok je sve po mom…
– Izdao si EP, je li u planu i album, ako je, kad?
– Ohnokono EP s 4 pjesme je objavljen digitalno i može se besplatno downloadati. Stalno radim novu glazbu, pa ako se ukaže prilika ili ako mi “dođe” da objavim album… da. Kad? Božić? Da svi kupe album kao poklon curama i majkama za blagdane. Veliki, crni, plastični.
– Kako je publika prihvatila Ohnokono, imaš li kakvih povratnih informacija i reakcija?
– Nakon početne treme što objavljujem nešto što će i moji prijatelji teško “probaviti”, reakcija je bila iznenađujuće pozitivna. Glazba je još friška, a javljaju se novinari, DJ-i, izdavači, režiseri, ljudi koje nisam nikad prije upoznao. Jako ugodno.
– Vidiš li se jednog dana na stageu nekog partyja ili festivala elektronske glazbe?
– Ohnokono live set je u pripremi, proba se, rade neki popratni materijali. Festivali su jedna od opcija i mislim da ne nužno festivali elektronske glazbe. Repertoar je prilično raznolik pa Ohnokono može funkcionirati i na elektronskim festivalima, na “ne specijaliziranim” festivalima, ali i na after party-jima.
– Uspoređuju te s Mobyjem. Je li ti on možda nekakvi uzor, ili je to netko drugi, ili si “sam svoj majstor”?
– Nemam uzore niti se pokušavam strpati u neku ladicu što ljudi često vole napraviti. Glazba koju radim nema veze s onim što slušam, a usporedba s Mobyjem je stvar osobnog doživljaja. Navodno su nam vokali slični, ali tu nam nema pomoći. Moby čak niti ne jede meso. Mesožder i vegetarijanac da slično zvuče? Idem u mesnicu – zaključuje Kono, odnosno Ohnokono.
Inače, u pripremi je i video spot za prvi singl “Oh It’s So…”. Snimatelj i direktor fotografije je legenda rock fotografije Mario Grobenski ( http://1x.com/member/psychodaddy/ ), a za animirane dijelove spota zadužen je nagrađivani majstor lo-fi animacije Zvonimir Haramija – Hans. Najavu video spota možete pogledati ovdje:
{webplayer video=http://www.youtube.com/watch?v=TqvbwcEFUGY type=youtube}
Besplatni download i Facebook link:
https://www.facebook.com/pages/Ohnokono/174046759416906?id=174046759416906&sk=app_220150904689418