U noći sa subote na nedjelju pomiču se kazaljke na satu jedan sat unaprijed, s 2 sata na 3 sata, i počinje takozvano ljetno računanje vremena. To nije nikakva novost i svi mi pomičemo kazaljke dva puta na godinu otkad znamo za sebe, no zašto obavljamo taj čudan ritual?
Iako se tako često čini, pomicanje kazaljki nije smišljeno zato da iritira ljude, oduzima im dragocjeni sat sna i tjera ih da cijeli dan zijevaju, makar mu je uglavnom to danas i svrha.
Prvi tragovi te ideje pronalaze se još u antičkim civilizacijama, kada je postojala slična praksa prilagođavanja dnevnih aktivnosti prema dostupnoj sunčevoj svjetlosti, primjerice kod Rimljana.
Prva ideja potekla je od američkog izumitelja i intelektualca Benjamina Franklina, koji je u jednom od svojih eseja 1784. godine napisao da bi Parižani mogli uštedjeti na svijećama kada bi se digli iz kreveta sat vremena ranije i tako iskoristili više danjeg svjetla. Zanimljivo je što je Franklin to rekao u šali.
Krajem 19. st. ideju je pokušao provesti i George Vernon Hudson na Novom Zelandu te William Willet u Velikoj Britaniji, no bez uspjeha.
Teorija se ostvarila u praksi u dijelovima Kanade 1908. godine, no prva zemlja koja je to u cijelosti uvela bila je Njemačka 1916., tijekom Prvog svjetskog rata. Njihovi razlozi bili su praktične naravi, smatrali su da će tako uštedjeti gorivo koje bi potrošili na rasvjetu. Slijedile su je Velika Britanija, Francuska i uskoro većina europskih zemalja.
Unatoč tome što su svjetski ratovi prošli i takvi razlozi više nisu relevantni, 70-ak svjetskih zemalja i dalje se drži običaja pomicanja kazaljki. Da apsurd bude veći, lakše je mu je pronaći negativne učinke, nego pozitivne.
Tako su istraživanja pokazala da su uštede na električnoj energiji minimalne, broj prometnih nesreća i nezgoda na poslu u prvom tjednu nakon pomicanja kazaljki u ožujku raste, a eventualno smanjenje stope kriminala kompenzira se kada se kazaljke ponovno pomaknu unatrag.
Ono što se povećava je potrošnja, pa tako kada su dani dulji, ljudi provode više vremena izvan kuće, a to sa sobom povlači više trošenja novaca u trgovinama, kafićima i ostalim privlačnim mjestima. S druge strane, to bi se možda ionako događalo s obzirom na to da je ugodnije boraviti vani tijekom toplijih dana, neovisno o tome je li dan ili noć.
Dakle, kada se probudite u nedjelju umorni zbog nedostatka sna i nije vam jasno zašto bi itko pristajao na taj bizaran ritual, zahvalite smislu za humor Benjamina Franklina i njemačkoj težnji za efikasnošću.