Prije nešto više od dva tjedna ekskluzivno smo donijeli informaciju da u RK Podravka Vegeta dolazi do totalnog remonta u Nadzornom odboru, tijelu koje vodi brigu o klubu. Tada smo najavili da se iz istog povlače Podravkini menadžeri, odnosno da će u NO ostati samo dvije osobe koje su tamo bile kroz prethodni mandat. To su Krunoslav Bešvir, kao predstavnik glavnog sponzora, i Zdravko Punčikar iz redova Grada, koji je ujedno i vlasnik kluba. Te promjene jučer su na Skupštini i potvrđene, baš kao i novi članovi NO-a.
Tako su u čelništvo kluba ušli Ivan Pal, kao stručna osoba i još jedan predstavnik Grada, Dario Bodulica iz Carlsberg Croatia, Mario Biljan iz križevačkog Radnika, Dario Šumiga iz Hartmanna i Nataša Tetec iz koprivničkog Komunalca. Drugim riječima, novi članovi NO-a postali su predstavnici raznih kompanija i gospodarskih divova, koji bi u klub trebali donijeti nove ideje, ali i kapital. Hoće li se to uistinu dogoditi pokazat će vrijeme.
No, ono što se već sad zna je to da je Ivan Pal postao novi predsjednik NO-a. Na toj poziciji zamijenio je Ljiljanu Šapinu, i nema dvojbe da je Pal kud i kamo stručnije, a samim time i javnosti prihvatljivije ime za jednu takvu funkciju u klubu, koji mnogima predstavlja svetinju. RK Podravka sigurno predstavlja svetinju i Palu, koji je nekada bio itekako vezan uz klub. I kao trener, i kao pomoćni trener, i kao šef rukometne škole, a ne smijemo zaboraviti ni na činjenicu da je bio u klubu kada je isti došao na krov Europe 1996. godine. Pomagao je tada Josipu Šojatu.
Iz RK Podravke se maknuo 2003. godine, dakle, prije skoro dva desetljeća, a ponovno se vratio 2010. i to u Upravu kluba. Sjedio je u njoj četiri godine, kada se zbog funkcije dožupana morao povući. Sada se, nakon gotovo sedam godina, vraća na “mjesto nesreće”, a sukladno tome i s obzirom na funkciju, trenutno nema bolje osobe koja bi nam predstavila svojevrsnu viziju i stanje kluba.
Vraćate se tamo gdje vas mnogi prirodno vide. Pretpostavljamo da se osjećate ponosno, iako vas čeka veliki posao?
Prije svega, osjećam veliku odgovornost i u klub ulazim s velikom dozom opreza. Imam poštovanje prema RK Podravki, jer je za mene taj klub institucija, koja mi je u životu otvorila sva vrata. I imao sam rijetku sreću da mogu raditi u vrhunskom klubu u svojem gradu, za razliku od brojnih drugih kolega. Što se tiče samog posla, dosta dugo nisam bio u struci, ali smatram da bolje shvaćam sam sport i problematiku kluba nego što je to bio slučaj kod nekih mojih prethodnika.
Jeste li u klub ušli samovoljno, odnosno na svoju ruku ili vas je netko predložio, možda zamolio?
Nisam ušao samovoljno, već na prijedlog većinskog vlasnika, a to je Grad Koprivnica. Kao što znate, u političkom sam angažmanu u gradu kao predsjednik Gradskog vijeća i bilo bi nekorektno da to ne spomenem, ali vjerujem da je dolazak na tu funkciju povezan i s mojom prošlošću, da utjecaj ima to što znam mnogo o rukometu. Uostalom, jako dobro se poznajem s aktualnim trenerom Nevenom Hrupecom. Prve kontakte s vrhunskim rukometom imao je u mojem mandatu, bio je moj pomoćnik. I kada je prije nekoliko godina odlazio iz kluba, bilo mi je jako žao. Bio sam za to da ga zadržimo kao sportskog direktora i koordinatora u školi, da se stalno muva oko kluba, ali nije bilo podrške za takav model i nakon toga sam mu i sam predložio da ode van, jer je imao dobre ponude, a i dobre rezultate iza sebe.
Za ciljeve neću pitati, oni su uvijek jasni, ali što napraviti da se Podravka po Europi ne blamira, kao što je to bio slučaj lani? Bilježio je klub katastrofalne, nikad lošije rezultate.
Slažem se i žao mi je zbog toga. Znam da ima čitav niz objektivnih okolnosti, ali treba reći i jasno naglasiti da bez Podravke kao glavnog sponzora ne bi bilo ništa moguće. I upravo zato treba paziti da nam se ne događaju rezultati kao lani, jer direktno blamiramo glavnog sponzora i čitav projekt. I tu svi trebaju imati svoju odgovornost. I igračice, i treneri, i rukovodstvo kluba. Sezona nije bila dobra, nije ostvaren minimalno postavljen cilj i to je veliki neuspjeh, iako je činjenica da to nitko nije naglasio. Treba paziti da se to više ne događa zbog renomea kluba, renomea sponzora i renomea vlasnika. I zato smo zatražili od Vlatke Mihoci da nam pošalje sve dostupne materijale. Zanima me analiza prošle sezone, zanimaju me uzroci neuspjeha i tko će za to odgovarati. Mi ćemo prvu radnu sjednicu imati krajem kolovoza i do tada bih volio imati odgovore na ta pitanja.
Tek ste ušli u klub, ali sigurno ste upoznati s financijskom situacijom? Nije bila bajna, dugovi se još vuku, ali lakše se diše, da se tako izrazimo.
Prema riječima Vlatke Mihoci, financijska situacija je stabilna i pokrivamo se s onim koliko imamo. Najvažniji i ključni trošak su igračice, ali trenutno nemam uvid u te papire. Kad ću ih imati konzultirat ću se s Punčikarom, stručnjakom za financije, da mi pojasni sve što treba. Ali tu su i ostali troškovi poput putovanja, tu je i ta korona i recimo, kako sam čuo, samo za testiranja su lani potrošili oko 150 tisuća kuna, što je velika svota. Ali kažem, pokrivat ćemo se onoliko koliko je pokrivač dugačak. Primjerice, neće se ići na pripreme nigdje van, jer sve uvjete imamo u Koprivnici i to je velika stvar. Još da imamo adekvatan hotel, nitko ne bi bio sretniji od nas.
Osim vas, u klub su ušli i predstavnici kompanija poput Carlsberga, Hartmanna, Radnika. Što njihov ulazak znači za klub? Pretpostavljamo da su tu zbog novih ideja, ali i svježeg kapitala…
Ideja je bila da NO formiramo tako da pokažemo da su tu, osim predstavnika vlasnika i sponzora, i predstavnici naših gospodarskih divova. Sport bez navijača, ali i bez lokalnog gospodarstva, pogotovo u situaciji u kakvoj se nalazimo, nema smisla. Osim toga, mi smo sportsko dioničko društvo, znači da smo regulirani Zakonom o trgovačkim društvima i Zakonom o sportu, a ljudi koji dolaze iz tih kompanija su visoko rangirani menadžeri i ne sumnjam uopće da nam mogu pomoći. U više smjerova, ne samo financijski. Naša je ideja pomalo, stepenicu po stepenicu, dizati klub i vjerujem da ćemo u tom uspjeti, a tu nam treba pomoć i ostalih sponzora, a ne samo Podravke. U svakom slučaju, računamo na znanje i menadžersko iskustvo tih ljudi.
S druge strane, klub su napustili Podravkini menadžeri. Što znači njihov odlazak i je li time poslana neka poruka iz vrha kompanije ili ista i dalje čvrsto stoji iza rukometnog kluba?
Nemam informacije iz prve ruke, ali stav predsjednice Uprave, gospođe Martine Dalić, je jasan i ona je javno obznanila kako smatra da menadžeri Podravke nemaju što raditi u tijelima koja upravljaju klubom. Dakle, ne radi se o tome da oni izlaze iz kluba ili da ne žele u njemu imati svoje predstavnike, ali smatraju da im je jedan dovoljan. To je Krunoslav Bešvir, koji ima povijest vezanu uz RK Podravku, bio je predsjednik u vrijeme najvećeg dugovanja, zna kako se rukovodi klubom i to je jako važna stvar.
Dobro, ali znači li to da Podravka kao kompanija i dalje čvrsto stoji uz klub?
Po mojim informacijama da. To su informacije koje sam dobio od strane vlasnika kluba.
A kakav je odnos Grada kao vlasnika kluba i Podravke kao glavnog sponzora kluba? Znamo da je u ne tako davnoj prošlosti tu bilo svega i svačega…
Bilo je trzavica kroz prošlost i to nije tajna. No, Podravka je cijelu vječnost tu kao sponzor, ozbiljno sponzorira klub oko 50 godina, to je pola stoljeća, i to je velika stvar, jer klub u suprotnom vrlo vjerojatno ne bi funkcionirao. To čelnici Grada itekako cijene, jer je Koprivnica ušla u vlasničku strukturu tek 2014. godine. I do te godine klub je bio percipiran kao Podravkin klub, a ne gradski. Tom pretvorbom se to malo preokrenulo i bilo je tu različitih stavova s vrha Kompanije, no ista nikada nije prestala ulagati u klub. Dakle Podravka je veliki, ali i trajni sponzor, što je još važnije za istaknuti. U Hrvatskoj takvog primjera nema.
Hajdemo se malo vratiti u prošlost. Bili ste u klubu kada je on bio na vrhuncu, kada je došao na krov Europe. Kako je bilo tada, a kako je sada? Pretpostavljam da su razlike velike…
Bio je to sjajni period, sa sjajnim čovjekom na čelu struke, Josipom Šojatom. Ali veliku ulogu tada je odigrao i Zvonko Komes, koji je bio kondicijski trener. Imali smo sjajnu atmosferu, sjajnu ekipu, sjajno je bilo rukovođenje kluba, sjajni su bili ljudi na čelu Podravke, gdje treba izdvojiti Krešu Mulvaja, a bio je tu i vizionar, marketinški mag Zvonko Pavlek, čija je uloga bila velika. Dakle, imali smo kombinaciju svega, a najvažnija je bila dobra atmosfera. I to mora biti putokaz za ono što hoćemo i sada. S druge strane, onda je bila slabija konkurencija. Uz nas, dva-tri kluba konkurirala su za naslov prvaka, a danas imamo u Europi 30-ak klubova s većim budžetom od RK Podravke.
Spomenuli ste važnost atmosfere. Znači li to da je u zadnje vrijeme nema u klubu, točnije da nije dobra?
Ne želim se praviti pametan, jer nisam bio uključen u rad kluba, ali bojim se da prošle sezone nije bila ni blizu onakve kakva bi trebala biti. Bilo je tu dosta upitnih igračica, pitanje je koliko su zarađivale, možda su se stvarali i klanovi, a vjerojatno je tu bilo i uzroka mimo svlačionice. No, evidentno je da dobre atmosfere nije bilo, a ona je ključ svega. Bez dobre atmosfere nema dobrog rezultata, ma nema ničega i zato mi je važna analiza prošle sezone, zato sam zatražio materijale. Da vidimo što se točno napravilo da nije bilo te atmosfere i da eventualne greške pokušamo izbjeći u budućnosti.
Moramo vas pitati ono što vjerojatno najviše zanima sve navijače Podravke. Može li se klub vratiti na stare staze slave u nekom realnom periodu?
Može. Rekao sam to predstavniku vlasnika i Bešviru kao predstavniku glavnog sponzora. Međutim, pitanje je što za nas znači vrhunski rezultat? Za mene bi to bilo, naravno u nekom razumnom vremenu, uloviti final-four. Uspoređujući vremena, to bi bilo podjednako nekadašnjem osvajanju naslova prvakinja Europe. Kad uđeš na final-four, onda je sve moguće. Ali za to treba vremena i budžeta. Bacit ćemo paralelu s 1996., kada smo osvojili Europu. Ozbiljna profesionalizacija napravila se 1989., znači kruna svega je došla nekih šest-sedam godina kasnije.
Ali sada je klub u boljoj startnoj poziciji. Već je strogo profesionalan, za razliku od te 1989. godine, pa je vjerojatno moguće doseći taj neki viši nivo u kraćem periodu, od recimo, pet godina?
Znamo da možemo rasti samo ako bude rastao budžet kluba, što znači da moramo tražiti više izvora financija. Moramo graditi profesionalnost unutar upravljačkih struktura i unutar struke i ekipe. I to se može. Ne preko noći, ali u nekom razumnom razdoblju se može. I iz toga proizlaze ciljevi za sljedeću sezonu. Domaći trofeji se podrazumijevaju, a u Europi se ne želimo boriti za zadnje ili predzadnje pozicije, kao što je to bilo lani. Ne želimo da se više izvlači na koronu, jer su se s istom borili svi klubovi u Europi. To nije izlika i to je jasno. Isto tako je jasno da prošlogodišnja ekipa nije bila dobra. Nije bila dobra na svim razinama, a tu ne mislim samo na igrački dio, već i na struku i na Upravu. To treba priznati koliko god ružno to zvučalo.
Znači, najavljujete drugačiji način funkcioniranja kluba?
Mi želimo da se potpuno stavimo u pravni okvir. Moramo pratiti Zakon o sportu i Zakon o trgovačkim društvima, koji imaju svoje specifičnosti, a mi ih se moramo strogo pridržavati. Prvo, NO ima potpuno jasnu i definiranu ulogu. NO nema izvršne ovlasti i nitko ih ne bude ni imao. Savjetovati i predlagati možemo i to ćemo raditi. Drugo, organizacija kluba mora biti u skladu sa zakonskim okvirom i tu ne smije biti nikakvih mimoilaženja ili izbjegavanja nečega. Ovaj klub je institucija i tako se svi moramo odnositi prema njemu.
To je vjerojatno i najbolja poruka za kraj ovog razgovora?
Točno tako. RK Podravka je institucija! Najbolji, najjači i najozbiljniji ženski kolektiv u Hrvatskoj. klub je iznad svih nas, a svi mi moramo mu se podrediti i dati sve od sebe da bude još bolji, jači i kvalitetniji. I to je sukus svega.
