Bila je 1995. godina kad se sedmoro Ferdinandovčana odlučio osnovati mjesno pjevačko društvo. Zaključili su da bi to bio lijep doprinos relativno ‘friškoj’ općini, a dobro im je došlo da se mogu naći, podružiti, malo si zajedno zapjevati i nazdraviti. Osnovano je Pjevačko društvo Ferdinand, i to na inicijativu Andrije Fučka, Fabijana Fučka, Franje Fučka, Josipa Marića, Darka Marića, a onda i Marija Šostara i drugog Franje Fučka poznatijim pod nadimkom Ravnica.
Pjevačko društvo danas, 26 godina od svog osnutka broji 19 članova. Oni su Andrija Kudumija, Andrija Fuček, Franjo Fuček, Franjo Fuček (Ravnica), Ivan Hodić, Branko Patačko, Danijel Grahovac, Franjo Božo, Franjo Slaviček, Ivan Radojica, Luka Radojica, Filip Zeljar, Franjo Čordašev, Marko Horvat, Damir Horvat, Tomo Gašparić, Vjekoslav Kudumija, Mihael Vidak i Nikola Grčić.
Zanimljivo, razlika između najstarijeg i najmlađeg člana društva je 70 godina! Najmlađi je Luka Radojica, a nastariji Franjo Čordašev rođen 1934. godine!
Damir Horvat svira bugariju, violinu svira Tomo Gašparić. Na bajsu je mladi Luka Radojica, imaju i dvije harmonike koje sviraju Marko Horvat i Filip Zeljar. A kad im se pridruže i cimbule, noga sama krene cupkati…
Korona ih je srezala, prošle godine imali su dva nastupa do ožujka, a onda je nastupila zabrana. Fali dečkima druženja, fale im probe, fale im nastupi, ali kaj mogu. U ‘normalnoj’ godini imali su 25, 26 nastupa, što ispada dva nastupa mjesečno.
Posebno pamte nastup na televiziji, odnosno kad je u Đurđevcu snimana emisija Lijepom našom, tad su dobili najviše čestitki. Televizija je ipak medij za sebe, svijet za sebe. Brojne nastupe imali su i na poznatom pitomačkom festivalu Pjesme Podravine i Podravlja, a to su nastupi koje im nitko ne može ‘ukrasti’, izbrisati ili maknuti. Kao najljepši nastup ističu nastup u svojoj općini, kad dođu opušteni i zapjevaju svome selu.
Zanimalo nas je, pošto ih je puno, s čim je najbolje ‘podmazati’ grlo prije nastupa?
– Kruškovec, mentol, gemišt – nizali su mi dečki prijedloge u isti glas pa mi je ostalo zaključiti samo da je bitno da se podmaže, a s čim, to je manje bitno. ‘Kaj stigne dobro dojde’, vele mi.
U njihovom repertoaru sigurno je i ona pjesma ‘Ne dirajte mi ravnicu’, ako ni zbog čega, onda zbog nadimka svog člana. Ravnicu u našem kraju malo tko ne zna. No, o njemu drugi puta.
ANEGDOTE
Nisam ni stigao do kraja upitati da mi ispričaju neke anegdote sa svojih proba i nastupa, a već je počela galama i smijeh. Svatko ima neku svoju, zapravo više njih, i prepričava ju na sebi svojstven način, tako da ne možete ne nasmijati se. Trebalo je i izabrati koju izdvojiti, jer neke nisu za javnost, a tak’ su sočne…
– Nastupali smo u Vízváru koji je tu odmah preko granice, tako da mobiteli hvataju naš signal. I stojimo na bini i pjevamo, a Francu počne iz džepa ‘člink, člink’, počne mu zvoneti telefon. A Franc se, stojeći u drugom redu, okrene i javi, odmah kraj mikrofona: ‘Da? Nee, za prodati. Da, dvajs’četiri…da’. Mi smo popadali od smijeha – pričaju mi članovi.
Znale su i cure za njima trčati u autobus, da bi išle s njima doma. Najbolje im je bilo dok su se sprijateljili s pjevačicama iz jednog obližnjeg mjesta. Tamo su bile dvije razvedene pjevačice i za vrijeme njihovog ‘pajdaševanja’, pet, šest godina, sad ih je razvedeno osam. Naravno, naglasili su kak’ su se i njihovi dečki razvodili i da to nije usko vezano, već samo humoristična zanimljivost.
Nakon jednog nastupa u Pitomači, nakon festivala, bila je zajednička večera, skuhane su kobasice, normalno.
– Jedan od nas se digne, pikne kobasicu, a iz nje špricne mast i pošprica dvojicu u bijelim košuljama, s kragnama. To je bilo za Uskrs, a onda smo stigli i za Božić. I opet su bile kobasice. I ovaj naš kojeg su pošpricale kobasice prvi put, sad si sedne dalje, četiri mjesta dalje. Krenemo jesti, ovaj opet pikne kobasicu i ovog opet poleje. Skoro smo se zapišali od smijeha – prepričava Damir Horvat.
ALBUM JE SPREMAN
Koliko god je epidemija koronavirusa zaustavila sva događanja i mojim pjevačima ‘skresala’ nastupe, toliko im je i pripomogla kažu, jer imali su vremena otići u studio snimiti pjesme kako bi napokon izdali album. Deset pjesama trebalo bi ugledati svjetlo dana taman oko Dana općine, krajem svibnja.
Dečki naglašavaju da oni funkcioniraju kao čisti amateri, ali gdje god dođu tu je pljesak, pjesma i zabava. Volje im ne nedostaje, a reperotar uvijek prilagode publici koja posebno voli pjesme koje ih dirnu. Službenog voditelja nemaju, svatko na probu donese neku pjesmu, pa dođe petnaestak pjesama i oni zajedno izaberu tri pjesme koje će pjevati, pa ih s vremenom revidiraju. Neke vrate nakon tri godine jer se sjete kak su ljudi dobro reagirali na njih.
– Pjevali smo u Kloštru ‘mladu mešu’ jednom svećeniku. Nismo to znali, zvali su nas jer im se svidjelo kak’ sviramo i pjevamo. Svećenik je vodio misu, a kad je završila rekao je svima u crkvi: “Dolazim iz Slavonije i dok sam vidio harmoniku i violinu u crkvi mislio sam si ‘pa što ovi tu rade, što će oni svirati’. A dok je on rastegnuo tu harmoniku meni je noga sama krenula cupkati” – ispričali su nam dečki.
Nekad nije bilo društvenih mreža i toliko tehnologije, pa su udruge i društva bili razlozi okupljanja ljudi. Krenuvši u ’95.-oj, Pjevačko društvo Ferdinand do danas postalo je jedan od simbola sela, simbola kulture i spoj iskustva i mladosti koji treba zadržati pod svaku cijenu.
