17.1 C
Koprivnica
Srijeda, 28. veljače 2024.
No menu items!
- Oglasni prostor -
Home Izdvojeno Produkt vrhunske Partizanove škole afirmaciju je pronašao u Slaven Belupu, Nemanja Glavčić: Moram razmišljati brže od drugih

Produkt vrhunske Partizanove škole afirmaciju je pronašao u Slaven Belupu, Nemanja Glavčić: Moram razmišljati brže od drugih

0
Produkt vrhunske Partizanove škole afirmaciju je pronašao u Slaven Belupu, Nemanja Glavčić: Moram razmišljati brže od drugih
Nemanja Glavčić u Koprivnici je igrao više od dvije godine // Foto: Ivan Brkić

Međunarodni centar za sportske studije (CIES) sredinom studenoga objavio je istraživanje čiji rezultati FK Partizan stavljaju u vrh po broju nogometno odgojenih igrača aktivnih u 31 najboljoj diviziji UEFA-e. Iz njihova pogona – koji je, recimo, ispred zagrebačkog Dinama na trećem te splitskog Hajduka na osmome mjestu, dok je Crvena zvezda sedma – dolazi igrač Slaven Belupa – Nemanja Glavčić.

Da mu je Partizan omiljeni klub, kaže svetinja čije su utakmice pratili otac i stariji brat, ne čudi kada osvijestimo činjenicu da je Glavčić rođen u Kraljevu, gradu 150 kilometara južno udaljenom od Beograda.

Priča je klasična. S četiri-pet godina poželio je šutirati loptu, postavivši roditeljima pitanje koje očevi s posebnim nestrpljenjem iščekuju: Možete li me voditi na trening? Hajde, sutra ćemo, odgovorili su. I došlo je to sutra pa se s fudbalom premijerno susreo u Školi fudbala Bambi, par godina kasnije prešavši u Slogu, najveći gradski i danas drugoligaški klub Srbije. Ponosan je što dolazi iz, priča nam, nogometno nastrojenog grada smještenog na trima rijekama – Ibru, Zapadnoj Moravi i Ribnici – i koji, reći će popis stanovništva iz 2011., broji 60-ak tisuća stanovnika.

– Moji su roditelji željeli da u Kraljevu završim osnovno obrazovanje. Moja i njihova želja bila je što se dulje zadržati u Slogi, klubu koji je tih godina bio stabilan drugoligaš s tendencijom ulaska u prvu ligu. No, okolnosti su bile takve da me Partizan zaista želio. Kada sam završio sedmi razred osnovne škole, otišao sam u Beograd – prisjeća se Glavčić 2011. godine u kojoj je proslavio 14. rođendan.

Ne skriva kako mu je prijao interes Partizana. Kome, pobogu, ne bi? A usto, tek što je dva-tri mjeseca proveo u pionirskom uzrastu jednog od dvaju beogradskih pa i velikana ovoga dijela Europe, osjetio je trenersko povjerenje prikazano kapetanskom trakom oko ruke.

– Predstavljati Partizan nešto je što malo tko može doživjeti. Teško je opisati tu radost – siguran je.

Foto: Ivan Balija
“Mladi igrač mora shvatiti kakve su obaveze i što nosi seniorski nogomet.” // Foto: Ivan Balija
“Mi smo, kao igrači Partizana, naviknuti dominirati. Ja, koji sam fizički inferioran, moram voditi računa o lopti, otkrivati se tako da nisam u duelu.”

Partizan ne ponavlja greške, potpisan profesionalni ugovor sa talentovanim vezistom, naslov je srpskog medija hotsport.rs iz 2015. godine. Mislili su, naravno, na Glavčića, predstavljajući ga kao potencijalnu zlatnu koku crno-bijelih. Takav je status nove nade dijelom zaradio i zahvaljujući igrama u Teleoptiku, klubu koji trenira u istome sportskome centru u Zemunu kao i Partizan. Riječ je o klupskoj filijali, objašnjava nam Glavčić, iz Srpske lige Beograd, što bi se moglo smatrati pandanom Treće HNL. Takve postavke sugeriraju cilj Teleoptika – razvoj igrača.

– Mladi igrač mora shvatiti kakve su obaveze i što nosi seniorski nogomet. Za nas iz omladinskog pogona bio je to dodatni plus pri ulasku u seniorski nogomet. Stvarno jedno lijepo i, prije svega, potrebno iskustvo – siguran je Glavčić koji je u Teleoptik stigao u kadetima, i to generaciji koju su, između ostalih, činili današnji igrači Torina i Fiorentine Saša Lukić i Nikola Milenković.

Svjedočanstva neizbrušenih talenata koji se šalju na kaljenje u niže rangove govore kako ih se nerijetko jače nagazi, čvršće ulazi u duele pa možda zaustavlja i nesportskim potezima. Cilj je, pretpostavimo, dokazati se protiv nominalno kvalitetnijih igrača iz najboljih klubova, za što se sredstva ponekad ne biraju. Da situacija nije takva samo u Hrvatskoj, potvrdio nam je 172 centimetara visoki veznjak Glavčić. U duelu s takvim grdosijama, i k tome znatno mlađi i neiskusniji no što je sada, nije imao osobite šanse.

– Mi smo, kao igrači Partizana, u mlađim selekcijama naviknuti dominirati, imati loptu. Nema toliko fizički snažnih igrača koji nam mogu parirati. Tada dolazimo u ligu s mnogo iskusnih igrača starih više od 30 godina. Ja, koji sam fizički inferioran, moram voditi računa o lopti, otkrivati se tako da nisam u duelu, što mogu postići samo ako razmišljam brže od ostalih – priča nam.

Vječito pitanje o usporedbi nogometa u Hrvatskoj i Srbiji Glavčića ni ovoga puta nije zaobišlo. Pritom je vrlo važan, vjeruje, broj klubova koji se natječe u najvišem rangu. Dok HT Prvu ligu čini deset klubova, u srpskoj Super ligi natječe ih se dvostruko više, 20.

– U kontekstu talenta i kvalitete igrača, jako smo slični. Mentalitet je gotovo isti, susjedne smo države. Veća je koncentracija kvalitete i time u prvoj ligi igraju samo najbolji. Kada dodamo strance, a znamo kako u Hrvatsku dolaze kvalitetni igrači jer ih privlači sama reputacija vaše reprezentacije i klubova koji dobro kotiraju u Europi, činjenica je da hrvatsko prvenstvo malo odskače u odnosu na srpsko – misli Glavčić.

Foto: Ivan Balija
Nikad nije bježao od defenzivnih zadataka, kaže // Foto: Ivan Balija
“Shvatio sam kako više nemam vremena čekati, htio sam nekamo ići i afirmirati se.”

Sa spomenutim Milenkovićem, kao i Lukom Jovićem i Ivanom Šaponjićem, napadačem Real Madrida na posudbi u frankfurtskom Eintrachtu, odnosno centarforom Atletico Madrida, bio je dio divnoga razdoblja – kako za mladoga igrača, tako i odrasloga. Predstavljao je mlade selekcije Srbije. Ukupno 59 nastupa skupio je nastupajući za U17, U18, U19 i U20 selekcije, čak bio i kapetan ili njegov zamjenik.

– Generacija je bila jako talentirana, žao mi je što nisu svi napravili tako velik korak u startu, ali ne sumnjam kako će vrijeme pokazati da smo imali kvalitetu. Dobro sam surađivao s izbornikom Branislavom Nikolićem koji nas je vodio u tome trenutku, od U17 do U20 – govori očigledno ponosan, istaknuvši potom osvajanje turnira u Mađarskoj kao jedan od najdražih trenutaka, a potom se prisjetivši i kako ih je do U17 Europskog prvenstva dijelila bolja gol-razlika u odnosu na Njemačku, dok im je za U19 natjecanje bio potreban remi s Francuskom, no tada najavljivani, a danas ostvareni talent i jedan od najskupljih i najboljih svjetskih napadača Kylian Mbappe Lotin zabio je presudni pogodak i ostavio Srbiju bez plasmana.

Nakon što je spomenute 2015. godine s Partizanom potpisao profesionalni ugovor, šest mjeseci bio je prvotimac. No, došlo je do velikog zaokreta, prvo u politici beogradskog velikana pa posljedično i u Glavčićevoj karijeri.

– Jako turbulentan period u klubu. Domaće nam prvenstvo nije išlo, dok smo na europskoj sceni nesretno ispali od Augsburga zbog gol-razlike. Tu se sve okrenulo, okrenula se politika kluba i došao je novi trener. Shvatio sam kako nemam više vremena čekati, iako sam imao samo 19 godina, htio sam nekamo otići i afirmirati se, steći reputaciju – kaže.

Pokazalo se kako će sljedeća destinacija omalenog ljevaka biti Spartak Subotica, član najvišeg razreda domaćeg nogometa.

– Klub je odradio dobru selekciju, izašli smo na euro-scenu, izbacili slavnu Spartu iz Praga, što je, možda, vrhunac moje karijere u kontekstu rezultatskih uspjeha – nastavlja.

Tri godine i stotinu nastupa u Superligi kasnije, pojavio se interes Slaven Belupa. U dogovoru s menadžerskom agencijom i ljudima iz kluba koji su predstavili želju za njegovim dovođenjem, prihvatio je i eto njega u Hrvatskoj!

Foto: Ivan Balija
Između ostalih, igrao je Lukom Jovićem i Ivanom Šaponjićem, danas napadačima frankfurtskog Eintrachta na posudbi iz Real Madrida te Atletico Madrida // Foto: Ivan Balija
“Ne gajimo ultraofenzivan nogomet, ali svakako oku lijep jest, jedan europski stil kojemu težimo. Želimo biti što bolji.”

Po dolasku u Podravinu u intervjuu za klupske stranice otkrio je kako želi igrati napadački nogomet. Predstavljeni su mu planovi i želje. Isprva, smatra, rezultati nisu pratili ambicije, spominjući kako je to bilo do igrača, ali i cijeloga kluba. Bilo kako bilo, na taj se period ne želi vraćati.

– Došao je novi stručni stožer na čelu s trenerom Tomislavom Stipićem. Polako smo stvarali identitet, igrali javnosti dopadljiv nogomet. Rezultati nisu odmah pratili igru, ali kako je vrijeme odmicalo, tako su došli. Ne gajimo ultraofenzivan nogomet, ali svakako je oku lijep, jedan europski stil kojemu težimo. Želimo biti što bolji. Prilazili su nam ljudi, govorili kako super igramo, ali nemamo rezultate, nemamo sreće. Došlo je vrijeme da nas, uz dobru igru, pogleda sreća i dođu dobri rezultati – uvjeren je Glavčić.

Slaven je godinama garancija stabilnosti. Otkako je stigao njemački strateg rođen u Tomislavgradu, klub je dobio na popularnosti, a momčad je, po riječima Glavčića, izgradila mentalitet, za što zaslužnim smatra upravo šefa i stručni stožer.

– Mi se, igrači, time ne bavimo. Na nama je slijediti njegova uputstva. Tako je bilo dosad, tako će i biti – jasno i odmjereno odgovara na pitanje smeta li im pozornost koju ima Stipić u odnosu na samu momčad.

“Ne opterećuju me medijski napisi, bili oni pozitivni ili negativni. Želim biti usredotočen na svoj rad, biti 100 posto na svakome treningu pa to prenijeti na utakmicu.” // Foto: NK Slaven Belupo
Prema Transfermarktu, Glavčić je najvrjedniji igrač Slaven Belupa.

Podaci Transfermarkta kažu kako je Glavčićeva trenutna tržišna vrijednost 850 tisuća eura. Time je najvrijedniji igrač Slavenove svlačionice. Drugi je Karlo Lulić s 50 tisuća nižim iznosom, a slijede Törles Knöll vrijedan 600 tisuća te Bruno Goda kojega procjenjuju na 500 tisuća eura.

– Znam da mi se cijena promijenila, uzmemo li ih kao najrelevantniju stranicu za vrijednost igrači. Ali, činjenica je kako kasnije to ne predstavlja neku važnost. Lijep podatak, no od toga se ne živi. Klub određuje cijenu ako stigne ponuda. Sada sam 100 posto igrač Slaven Belupa. Želim što bolje odraditi proljetni dio – ne brine Glavčić o spomenutim brojkama.

Svejedno, uzlazni trend sugerira kako su njegove igre sve bolje i bolje. Bazična statistika – koja mu je, usputno spominje, prošle godine nedostajala – kaže kako je postigao dva pogotka i asistirao za njih pet u jesenskom dijelu Prve HNL. Zabio je vodeći u porazu od Gorice te spremio loptu u 5-1 razbijanju Istre 1961. Također, protiv Puljana je na Gradskom stadionu Ivan Kušek Apaš i namjestio dva pogotka – ona dva identična za Tomislava Božića. Jednom je, usto, uspješno ubacio iz kuta protiv Hajduka, zatim pronašao Knölla na drugoj vratnici Maksimira protiv Dinama, da bi njegovu loptu u pogodak protiv Šibenika pretvorio i Franck Etoundi.

Grafikon rasta Glavčićeve cijene // Izvor: Transfermarkt

Uslijed takvih igara, kako to inače biva, mediji igračima daju više pažnje. Telegraf.rs u naslovu je postavio pitanje je li se Partizan prerano odrekao Glavčića.

– Ne opterećuju me medijski napisi, bili oni pozitivni ili negativni. Želim biti usredotočen na svoj rad, biti 100 posto na svakome treningu pa to prenijeti na utakmicu. Jesam li mogao ostati i čekati? Mislim kako, krenuvši zaobilaznim putem, nisam pogriješio. Nikad se ne zna, sigurno bih prije ili kasnije dobio priliku, ali pitanje je bih li bio spreman. Ako se ta prilika ne iskoristi, tek bih za dvije-tri godine morao krenuti drugim putem. Možda bi tada bilo kasno. Samim time, prelomio sam i otišao, želio sam igrati – samouvjereno zvuči Glavčića, dodajući.

– Poslije teškog perioda, velikog rada i vjere u sebe, došle su dobre partije u ligi koju srpski mediji, osim najvećih klubova, ne prate toliko. Pojavila se priča o mojem povratku u Partizan. Natpisi su lijepi, ali moje trenutno razmišljanje vezano je uz klub u kojemu sam sada. Kasnije, tko zna – kazuje.

Foto: Ivan Balija
Glavčić je najvrjedniji igrač Slaven Belupa. Transfermarkt pokazuje cijenu od 850 tisuća eura // Foto: Ivan Balija
“Defenziva je pitanje voljnog momenta i karaktera. Ili želiš ili ne želiš.”

Stipić se najčešće oslanja na 3-5-2 formaciju u kojoj je Glavčić u sredini veznoga reda. Točnije, malo lijevo, u tzv. half-spaceu. S lijeve strane surađuje s Godom kojemu je uz liniju na taj način otvoren prostor za mnoštvo centaršuta. U sredini – osim Stipe Bačelić-Grgića koji mu čuva leđa i otvara napade uz stopera i kapetana Gorana Parackog – najbolje surađuje s Lulićem.

– Svima je u ekipi ova formacija legnula, svi znaju što raditi. Dopunjujemo se, u veznoj liniji rotiramo jer možemo odigrati sve pozicije. Stvoreni su tandemi i trokuti, slika da s nekim igračima bolje surađuješ. Riječ je o taktičkim zamislima, postoje šablone tko s kime može najviše dati, kako se organizira napad i što želimo. Nije plan za svaku utakmicu isti. Činjenica je da se dobro osjećamo na terenu, za što su najzaslužniji naši treneri – smatra.

Po prirodi, priča nam ono što se može vidjeti i na travnjaku, ne bježi od defenzivnih zadataka. Kako je lopta fokus nogometa kao igre, tako je jasno da je svi žele imati u nogama. Pritom, na treningu, Glavčić nije izuzetak, no istovremeno je svjestan kako bez taktičkih uigravanja nema rezultata. Svaka se ekipa mora znati ponašati tijekom utakmice, zaključuje.

– Svatko ima svoju ulogu, defenziva je pitanje voljnog momenta i karaktera. Ili želiš ili ne želiš, nema nedoumica. Premda postoje situacija u kojima te protivnik iznenadi formacijom na najviše pet minuta, kada dobijemo instrukcije s klupe, ostalo je na tebi – prepričava.

Foto: Ivan Balija
“Razvili smo timski duh. Kad smo morali biti pravi, bili smo. Nemam potrebe nekoga potencirati, momci su pravi, pošteni jedni prema drugima. Sretan sam što sam dio ove svlačionice” // Foto: Ivan Balija
Slavenaši vrijeme krate igrajući Fifu. “Tko je najbolji? Naljutit će se, ali izdvojio bih mrtvu trku Parackog i Lulića.”

Koronavirusnu situaciju nismo mogli zaobići. Jednostavno, utječe na sve pore društva, tako i nogomet.

– Tijekom sezone naučili smo kako su turbulencije uvijek prisutne. Bilo je situacija kada postoji plan za desetak dana pa dođe obavijest kako je utakmica odgođena ili smo u izolaciji. Onda opet ispočetka. Naučili smo imati mini-pripreme tijekom sezone. Period od desetak slobodnih dana dobro je došao, kao i tri nedjelje za pripremu pred prvu utakmicu u Puli – kaže Glavčić, istaknuvši kondicijskog trenera Miru Petrića i njegov pažljivi pristup fizičkoj spremi.

Srećom, raspored Slavenaša nije toliko poljuljan pandemijom. Uglavnom su bili zdravi, negativni, čime su većinu svojih utakmica odradili. Tempo, stoga, na proljeće neće biti ubitačan, kao što je u slučaju, recimo, Rijeke.

– Dok nije bilo manje-više lockdowna, prakticirali smo druženja, odlaske na kavu ili susjedne gradove. No, kako u ovo vrijeme ništa ne radi, imamo običaj napraviti turnir u Fifi. Tako ubijemo vrijeme. Tko je najbolji? Naljutit će se, ali mogao bih izdvojiti mrtvu trku između Parackoga i Lulića. Lulić mi najviše odgovara u tandemu, kako na terenu, tako i u Fifi – smijući se dodaje, opisujući Koprivnicu kao lijepu sredinu u kojoj se izvan stadionskih aktivnosti može koncentrirati na odmor i, kad je to moguće, izaći s društvom i popiti kavu.

Ono što nam je, također, otkrio jest da je veliki zaljubljenik u srpsku kinematografiju. Nema serije koju nije ispratio. Zadnja na popisu jest 12 reči čije nam je glumce i redatelja naizust naveo. Ponekad ga u svlačionici pitaju što valja gledati, spominje pa zadovoljan nastavlja kako je iskustvo učinilo svoje.

– Razvili smo timski duh. Kad smo morali biti pravi, bili smo. Nemam potrebe nekoga potencirati, momci su pravi, pošteni jedni prema drugima. Sretan sam što sam dio ove svlačionice – odgovara Glavčić, ranije impresioniran Danijem Olmom koji je iz Dinama otišao putem RB Leipziga.

Glavčić u srpnju 2019. na potpisivanju trogodišnjeg ugovora sa Slavenom koji istječe ovoga ljeta // Foto: NK Slaven Belupo
Spominjao se odlazak u Kanadu, no glavom je stotinu posto u Koprivnici, kaže.

Sitni vez, dodavanje, stalno kretanje, podvaljivanje lopte ili traženje prostora između linija neki su od elemenata koji mu odgovaraju. Voli – poput Lovre Majera kao igrača po njegovu guštu koji voli imati loptu i preuzeti odgovornost – kreirati prilike, biti glavni kotačić napadačke igre. Godinama je po takvome stilu prepoznatljiva bila španjolska La Liga, natjecanje na Pirenejskom poluotoku čiji bi dio jednoga dana želio biti.

No, više je puta ponovio kako je njegova glava sada na Apašu. Doduše, ljeto je blizu, a time i istek njegova ugovora koji ima opciju produžetka na još jednu godinu. I što će se, nada se Glavčić, i dogoditi.

– Po mojim saznanjima, postojao je interes, pojavili su se natpisi ovdje i kod mene u Srbiji. Kažem, o tome brinu ljudi iz kluba i moja agencija. Na meni je raditi i davati maksimum, ne želim da mi takve stvari skreću pozornost – komentirao je medijske napise o njegovu odlasku u Kanadu, u Vancouver Whitecaps.

– Uvijek postoji tendencija za napretkom u veći klub, jaču ligu. Dok se to ne dogodi, glavom sam stotinu posto u Koprivnici i Slaven Belupu. Ništa me ne može poremetiti – za kraj kaže.

Facebook komentari / dostupni ukoliko ste prijavljeni na svoj FB profil (Komentiranjem prihvaćate naše uvjete korištenja).
×