Jahanjem do osmijeha, dobro znani projekt, ovih dana ponovno je dobio potporu Ministarstva zdravstva i time itekako razveselio Udrugu za terapijsko jahanje Osmijeh, ali i njezine članove.
Naime, krajem prošle godine Udruga je dobila prvih 14 tisuća eura potpore, a očekuje ih isti iznos krajem ove i naredne godine.
– Ovo je iznos koji nam puno znači jer on čini skoro pa polovicu našeg financijskog plana – rekla je za naš portal Valentina Kavur, voditeljica jahanja za osobe s invaliditetom kao i voditeljica projekta.
U samom programu trenutno ima 25 članova, odnosno polaznika. S obzirom na zimu koja je pomalo iza nas, terapijsko jahanje imalo je stanku, a nova sezona počinje u ožujku ove godine.
– Svi naši prostori su vani, nemamo zatvorene jahaonice što nam je veliki hendikep. Da ih imamo mogli bismo raditi svih 12 mjeseci, no ovako imamo pauzu tijekom zime i tijekom ljeta kad su velike vrućine – govori Valentina.
Aktivnost Jahanjem do osmijeha provodi se od 2016. godine, a ove plemenite životinje pomažu i malima i velikima. Najmlađi članovi imaju tri godine, dok oni stariju imaju oko 40 godina.
– Po medicinskoj struci se i ne preporučuje da se krene prije treće godine, jer kukovi i zdjelica se moraju dovoljno razviti da bi dijete moglo sjediti na konju – dodala je.
Neki od članova s Valentinom se druže i više od 20 godina, neki sudjeluju u terapijskom jahanju od 2016. godine, a napredak kod jednih i drugih je izuzetno velik i vidljiv. Tomu u prilog svakako idu i spomenute godine kroz koje se korisnici druže s ovim plemenitim životinjama.
– Apsolutno su velike promjene vidljive, oni bez toga ne mogu. Terapijom pojačavamo tonus mišića, simuliramo rad mišića, krvožilnog sustava, živčanog i probavnog sustava… Oni su vezani za konje i emotivno i naravno da su rezultati ogromni – rekla je V. Kavur.
Valentina i njezini kolege svake godine rade evaluacije za svakog korisnika. Iste te podatke korisnici nose svojim doktorima specijalistima, a prema viđenom učinku doktori uvijek predlože daljnju terapiju jahanjem.
S obzirom na broj korisnika, Valentina govori kako sa svima radi jednom tjednu, a svakako bi željela da to može poduplati na dva puta tjedno. Ipak, vremenske i financijske mogućnosti im to trenutno ne dopuštaju. Dio polaznika ide na terapijsko jahanje, a dio u školu jahanja za osobe s invaliditetom.
– Dio polaznika s terapijskog jahanja je krenulo u školu jahanja, napredak je toliko vidljiv da nakon određenog razdoblja mogu početi samostalno raditi s konjem. Znaju ga očistiti, pripremiti za jahanje, samostalno jahati – sretna je Valentina.
Dodala je kako je zadovoljna činjenicom kako se nikada nisu dogodile neke kontraindikacije bez obzira na različite dijagnoze polaznika terapijskog jahanja ili škole jahanja. Kada se radi o upisu novih članova u ovaj program nužno je uz sebe imati preporuku liječnika specijalista da se on s time slaže.
– Susrećemo se sa svim dijagnozama, a najviše imamo polaznika s cerebralnom paralizom te dosta autizma u zadnje vrijeme. Imamo i polaznike s oslabljenom motorikom, a u zadnje vrijeme imamo dosta djece sa psihičkim problemima koje su uzrokovala možda sva ovo događanja vezana za koronu – rekla je.
S obzirom na to da nam je Valentina rekla kako u zadnje vrijeme ima dosta polaznika s različitim spektrima autizma, zanimalo nas je kako se oni prilagođavaju na druge ljude, životinje, zvukove, dodire.
– Dosad nismo imali kontraindikacije i sretni smo zbog toga. Neki od naših korisnika, doduše, reagiraju na zvukove, pokret konja, no s vremenom oni sve to prihvate jer konj reagira na čovjeka tako da ga smiri i stvarno i oni na kraju sve to prihvate. U početku se dogodi da prekrivaju uši kada se konj glasa, ali kasnije shvate da je to jednostavno dio života i nastavljaju s terapijom. Krenu dragati konja, imaju potrebu družiti se s njima, veseli su – sretna je naša sugovornica.
Dodala je kako je svjesna specifičnosti situacije i kako imaju velike rezultate.
– Što se tiče autista, možda će ta terapija u početku biti takva da će oni biti samo kraj konja, gledati ga, pa će s vremenom pristati sjesti na konja. Možda će ta terapija u samim počecima trajati pet minuta, a kasnije se neće moći skinuti s konja jer im je super. Samo im treba dati vremena – zaključila je Valentina.
Spomenimo na kraju, projekt Jahanjem do osmijeha prijavljen je na Natječaj za prijavu programa udruga iz područja psihosocijalne potpore u svrhu traženja financijske potpore iz dijela prihoda od igara na sreću u 2022. godini.
Prijavitelj je udruga Osmijeh, dok je projektni partner Županija, a ukupna vrijednost odobrenih sredstava je nešto više od 14 tisuća eura. Razvojna agencija PORA pružila je stručnu pomoć u pripremi, a Udruzi Osmijeh po prvi je put odobrena višegodišnja podrška ovom programu.
