Kako bi olakšala život svojim mještanima, Općina Molve prošle je godine osmislila brojne mjere pomoći. Nova godina nije pravo ni počela, a javnost su iznenadili odlukom da će još jedan trošak prebaciti na općinski proračun. Riječ je o troškovima školske kuhinje za prvo polugodište koje će podmiriti umjesto roditelja malih Molvaraca.
Ova podravska općina, još davnih dana prozvana malim Kuvajtom, unatrag nekoliko mjeseci nema problema s prihodima zbog povećanja cijene plina na čijem nalazištu su smješteni. Trljaju ruke i nemaju prevelike brige kako će osigurati sredstva za kapitalne projekte, a kako bi ovaj iznenadan pozitivan efekt osjetili i mještani, općinska vlast dio tog kolača odlučila je podijeliti upravo s njima.
Proračun Molvi u ovoj će godini iznositi 13 milijuna eura, od čega će se velik dio u općinsku blagajnu sliti upravo od plinske rente. Planiran je putem proračuna, stoga, niz projekata, prvenstveno iz područja socijalne skrbi, odgoja, školstva, kulture, sporta, turizama i gospodarstva.
Poneseni rastom prihoda, općinska vlast na čelu s načelnikom sa Zdravkom Ivančanom, odlučila je svim kućanstvima, bez obzira na imovinski status, isplatiti po 130 eura iliti 1000 kuna za podmirenje troškova režija, no tu mjerama nije kraj. U novoj godini na pomoć iz općinske blagajne mogu računati samci stariji od 55 godina, umirovljenici, korisnici socijalne pomoći i mladi do 45 godina koji su vlasnici ili suvlasnici kuće. Oni će moći ostvariti pomoć od 663 eura ili po starom 5000 kuna. Za ostala kućanstva nude se potpore od 331 eura ili 2500 kuna.
Dakle, mjera pomoći je mnogo, gotovo svaki stanovnik općine može neku od njih i ostvariti, a mi smo prošetali Molvama i provjerili što kažu mještani, kako se živi u njihovom mjestu.
Pred uredom Pošte naletjeli smo na Josipa koji je upravo bio na ulasku u poslovnicu kako bi platio režije s 1000 općinskih kuna. Otkrio nam je kako će mu zahvaljujući pomoći općine u novčaniku ostati još novaca za neka druga zadovoljstva.
– Zadovoljan sam, procedura za ostvariti ovu mjeru nije komplicirana. Tih 1000 kuna je dobra pomoć, evo, sad tu moram platiti režije za 600 kuna, ostat će mi još 400 za drugi mjesec. Ja sam zadovoljan jer osim toga dobijemo i povrat za smeće. Napravilo se puno zadnjih deset godina, to svi koji dođu u Molve primijete, neusporedivo je kak su izgledale onda, a kako izgledaju sada – rekao nam je Josip, inače korisnik općinske božićnice, koji će iskoristiti priliku i o općinskom trošku se priključiti na vodovodnu mrežu.
Nakon njega sreli smo Mirjanu koja je biciklom jurila iz obližnje trgovine.
– Koristim 1000 kuna za režije, uplate nam na tekući, mi dignemo s računa i onda idemo plaćati, druge mjere ne koristim, domaćica sam. Tih 1000 kuna nije prevelika pomoć, ali je bolje nego ništa. Suprug radi vani, a ja sam doma. Čula sam i za druge vrste mjera, no o njima nismo razmišljali, fasadu imamo, u kategoriji mladih nismo, stambeni kredit nam ne treba. Naše peto dijete ide u Koprivnicu u školu za mesara, troje je oženjeno i imamo sedmero unučadi. Sva djeca su za školovanja koristila stipendije koje su godišnje iznosile 5000 kuna bespovratno. Bez obzira na prosjek ocjena, dobili su ih svi, i Marija i Marko i Nikolina, Karlo, a sad i Leon ima pravo. To je velika pomoć, putuju autobusom iz Molvi i to se isto sufinancira. Zadovoljna sam kako se Molve razvijaju. Puno se napravilo i još se bude radilo koliko čujem, ako se ovako nastavi, bude super. Veseli me što sve više dolaze mlade obitelji, kupuju kuće i dolaze k nama živjeti, načelnik je izgleda našao model kako privući mlade u naš kraj – rekla je Mirjana.
Da su Molvarci sretni što im općina pomaže u smanjenju životnih troškova potvrdila nam je Marina koja radi na šalteru Pošte i svakodnevno je u kontaktu s mještanima koji dolaze plaćati svoje režije.
– Ljudi su jako zadovoljni i puno im znači ta pomoć. U današnje vrijeme 1000 kuna za plin ili struju je puno. Moja obitelj zasad ne koristi ni jednu od mjera. Imamo šestero djece, kćerka putuje u srednju školu u Maruševac, vozimo ju svaki vikend pa smo pitali u općini ima li pravo na kakvu financijsku pomoć i javili su nam da bi možda od iduće godine i ona mogla ostvariti poticaj, odnosno stipendiju, što bi nam svakako bilo od velike pomoći – rekla je Marina.
U šetnji glavnom prometnicom zatekli smo sestre Jelenu i Petru, koje su nakon studija ostale živjeti u Zagrebu, no s veseljem se vraćaju u svoj rodni kraj i ne isključuju mogućnost da se jednog dana vrate doma.
– Živimo u Zagrebu pa ne koristimo nikakve mjere, no znamo da naši roditelji koriste općinsku mjeru za plaćanje plina, odnosno da im općina pokriva dio troškova – rekla je Jelena. Smatra kako je to vrlo lijepa gesta od općinskih vlasti budući su njeni roditelji još uvijek zaposleni, ali usprkos tome, im se pomaže.
– Dolazimo povremeno, Molve jako napreduju, osim infrastrukture koja je svima vidljiva tu je primjerice i kinodvorana u kojoj ne samo da je sve uređeno nego se održavaju i razni sadržaji. Imamo jako puno frendova koji su se vratili, mi koje smo ostale smo u manjini, ali nije isključivo da se jednog dana nećemo vratiti – rekla je Petra.
Njih dvije koristile su općinsku pomoć pri studiranju i u srednjoj školi.
– Dobivale smo 5000 kuna godišnje, lepi novčeki, nama koje smo imale dobar prosjek nije bio problem jer nismo morale vraćati – rekle su nam Jelena i Petra.
Da nisu svi zadovoljni potvrdio nam je Ivan koji je na pitanje je li upoznat s mjerama koje nudi općina kazao kako on o tome nema pojma.
– To su načelnikove priče, on to gleda puno za svoje seljake jer zna da ne bude inače dobio glasove, pa ih onda na taj način kupuje. Njegovo obećanje slabo vrijedi. Tu sam gore u stanu, plaćam poreza općini, plaćam režije, donesem papire i ne mogu dobiti jer nisam vlasnik stana, a on ima tri kuće, svaka je na drugog napisana i svi dobivaju pomoć. To su vam dosta velike prodane priče, daju oni, daleko od toga da ne daju, daju za svoje s kojima se svaki dan druže – rekao je Ivan.
