Covid-odjel koprivničke Opće bolnice dr. Tomislav Bardek centralna je točka aktualne epidemiološke situacije. Na njemu se nalaze osobe spojene na respiratore i uređaje visokog protoka zraka. Jednostavnije rečeno, na životu ih održavaju strojevi. No, nesretni koronavirus ostavio je i ostavlja trag u svim kutovima zdravstvenog sektora, na svim pacijentima, ne samo covid-pozitivnima.
Kako u takvoj situaciji funkcionira Dom zdravlja Koprivničko-križevačke županije predstavili su nam specijalistkinja obiteljske medicine i predstavnica liječnika privatnika Zdenka Vodjerek Matica, specijalistkinja obiteljske medicine i zaposlenica Doma Irena Celiščak-Koštarić, magistra sestrinstva i pomoćnica ravnateljice za sestrinstvo Doma zdravlja Biserka Zlatar te magistar sestrinstva inače zaposlen kao patronažni tehničar, a trenutno na funkciji voditelja covid-dijela Doma zdravlja Nino Ivanuša.
Nova ravnateljica Doma zdravlja Mirjana Hanžeković, koja je prije par dana stupila na tu funkciju, kaže da im nedostaje liječnika izvan covida koji bi pokrili redovnu djelatnost.
– Sestra Biserka sa suradnicima čini čuda. No nedostatak liječnika je kronična rana zdravstvenog sustava. Imamo otvorena radna mjesta za liječnike opće prakse, pedijatre, ginekologe… – kaže M. Hanžeković, pa nastavlja.
– Dom zdravlja odrađuje velik dio posla. Čujemo prigovore na liječnike opće prakse, no oči ti se otvore tek kad uđeš unutra – sigurna je.
Često se zaboravlja zbrinjavanje pacijenata koji nisu nestali jer je pandemija
Najiskusnija zdravstvena djelatnica od navedenih jest, naravno, Z. Vodjerek Matica. S kolegicom I. Celiščak-Koštarić svjesna je kako obiteljska medicina nije atraktivna. Uglavnom služi kao odskočna daska, premda je uvjerena kako nijedna grana nema tako širok spektar mogućnosti u kojima je moguće dokazati se. K tome, tu je i gotovo osobna povezanost s pacijentima koje prate od rođenja, preko odrastanja i žedibe do, recimo, dobivanja vlastite djece.
– Svi liječnici obiteljske medicine – bili privatnici ili zaposlenici Doma – ravnopravno sudjeluju u zbrinjavanju pacijenata. Naš je osnovni zadatak njihovo liječenje u svim situacijama. Korona nam je otežala posao. Ali, često se zaboravlja zbrinjavanje pacijenata koji nisu nestali jer je u tijeku pandemija – započinje Z. Vodjerek Matica.
Evidentno je pogoršanje stanja kroničnih pacijenata, javljaju se maligne bolesti u podmakloj fazi
Prema njoj, evidentno je pogoršanje stanja kroničnih pacijenata. Javljaju se maligne bolesti u poodmakloj fazi, kada je liječenje otežano.
– Za vrijeme pandemije nastojimo pacijentima biti maksimalno dostupni. Do nas se uvijek može, covid-potvrda nije potrebna – napominje, poručivši pacijentima da ih kontaktiraju prije dolaska, posebice oni s akutnim respiratornim problemom, pri čemu se prvo mora isključiti covid-19.
– Nije dobro doći do ambulante i reći: “Napravio sam brzi antigenski test, pozitivan sam.” Molimo, najavite se kako ne biste ugrožavali nas i ostale pacijente – dodaje.
Dotaknula se i cijepljenja. Cjepiva su osjetljiva na temperaturu, moraju se iskoristiti u određenom periodu. Napomenula je, stoga, kako ne mogu cijepiti pojedinačno i s cjepivom koje pacijent u tome trenutku želi. Usto, svatko tko se cijepio na velikoj, javnoj akciji zna za 15-ak minuta sjedenja kojim se čeka eventualna reakcija na cjepivo. U ambulanti u tome periodu liječnik opće prakse ne može uzeti novoga pacijenta, čime “gubi” vrijeme.
Nije da ne želimo cijepiti po ambulantama, već je teško organizirati
– Nije da ne želimo cijepiti po ambulantama, već je teško organizirati – pojasnila je Z. Vodjerek Matica, otkrivši kako se nekolicina ne pridržava datuma s uputnica za testiranje, pa dolaze ranije i stvaraju gužvu, što nije dobro.
Zabrinjavajuća je situacija jer se u brzini obrade pacijenata, javljanja na telefon, smanjuje kvaliteta rada
Zasigurno ste čuli, možda i sami posvjedočili, o slučajevima uzastopnog podizanja slušalice i upisivanju broja liječnika. Kada se nakon par pokušaja nitko ne javi, postavlja se pitanje radi li itko. Nemali je broj ljudi frustriran.
– Imamo službene telefone, privatne za koje zna većina pacijenata, koristimo email, Skype, WhatsApp, Viber… Pacijenti moraju shvatiti da, ako kod mene sjedi pacijent, nakon triju poziva kvaliteta pregleda nije adekvatna. On treći put počinje ispočetka dok telefon bjesomučno zvoni. Nervozna sam jer ne znam što bih napravila, a pacijentu je dosta ponavljati istu priču. Imamo malo vremena za pregled uz ostale vidove komunikacije. Zabrinjavajuća je situacija da se u toj brzini smanjuje kvaliteta rada. Veća je vjerojatnost pogreške – govori liječnica, moleći za strpljenje te dodajući kako se razmišlja o organizaciji perioda tijekom kojega bi se isključivo javljali na telefon.
Rješenje bi bilo, kaže, organizirati administrativni dio koji bi trijažirao pozive, što trenutno nije moguće.
Doktori dnevno obrade 50 posto više pacijenata nego prije korone
– Sve ambulante Doma dobile su automatsku sekretaricu za naručivanje lijekova. Pacijenti očekuju odgovor istoga trena. Pošalju mail, pa zovu i kažu kako su ga poslali. Ne odgovorimo li taj dan, sljedeći ćemo – nadovezuje se I. Celiščak-Koštarić.
Otkako je pandemije, tvrdi kako je prosjek dnevno obrađenih pacijenata u Domu porastao. Dok je ranije u pitanju bilo stotinjak pacijenata, što je također bilo puno, danas je riječ o njih između 130 i 150. Ne računaju samo fizičke dolaske, već i pacijente koji su zvali, poslali mail ili poruku. Naglasili su kako nerijetko nakon radnog vremena pacijentima šalju potvrde ili javljaju nalaze.
– Otpočetka pandemije ne postoji liječnik koji jedan dan nije imao posla – napominju.
U prvim danima, tjednima i mjesecima možda jest izgledalo kako je Dom zdravlja zatvoren, a liječnici nisu radili. Prisjećaju se, međutim, angažmana oko šarolikih zadataka poput uzimanja uzoraka. Rad im nisu olakšavale niti česte nove upute pristizale od Ministarstva zdravstva ili nacionalnog Stožera civilne zaštite.
“Naš radni dan traje do 14.30, a nalazi stižu oko 16-17 sati. Tada uzimamo brojeve, zovemo pacijente, otkrivamo jesu li pozitivni ili negativni, govorimo tko su kontakti, dajemo upute…”
Povećani obujam posla rezultirao je sklapanjem čvrstih veza, jednim zajedništvom. Kako je strah bilo pacijente, tako i zaposlenike.
– Slaganje rasporeda i dežurstava išlo je lijepo i glatko, bez ikakvih zastoja. Povezali smo se, velika smo ekipa. U hodu učimo i radimo u korist naših pacijenata – ubacuje se B. Zlatar.
Glavna sestra Doma kaže kako su medicinske sestre također zatrpane – od javljanja na telefon, preslušavanja narudžbi i čitanja mailova preko filtriranja podataka do cijepljenja.
Patronažne sestre, stomatolozi, doktori, svi rade i van radnog vremena
– Patronažne sestre, koje posjeduju široke kompetencije, znanja i vještine, involvirane su u zbrinjavanje. Razvučene su na brojne segmente i sve savršeno odrađuju – tvrdi B. Zlatar te kaže kako su stomatolozi zaduženi za brzo antigensko testiranje, koje provode izvan radnog vremena.
Kada smo već kod patronažnih sestara, Ivanuša je potvrdio kako je isprva postojao strah kod pacijenata prilikom kontakta, odnosno otvaranja vratiju medicinskim djelatnicima. Specifičnost situacije zahtijevala je “posjećivanje” putem telefona, na vratima, vrtu ili balkonu.
Tu je i testiranje. Podatak koji je iznio Ivanuša kaže kako su u Domu zdravlja tijekom godine i pol uzeli oko 35 tisuća briseva.
– Naš radni dan traje do 14.30. Nalazi stižu oko 16-17 sati. Tada uzimamo brojeve, zovemo pacijente, otkrivamo jesu li pozitivni ili negativni, govorimo tko su kontakti, dajemo upute… – rekla je I. Celiščak-Koštarić, dok se kolegica Matica priključuje, rekavši kako su se naviknuli žrtvovati slobodno vrijeme.
– Istina je, pomalo smo na rubu. Iscrpljeni smo psihički i fizički. Ponekad teško stižemo – iskrena je Z. Vodjerek Matica.
Županijski Dom zdravlja broji 200-tinjak zaposlenika
Koprivničko-križevački Dom zdravlja broji 200-tinjak zaposlenika. Ugrubo, riječ je o 30-ak posto zaposlenika doma te 70-ak posto privatnih praksa.
– Imamo dovoljno radnika, ne možemo zapošljavati nove. Važno je imati osoblje sposobno raditi – kaže B. Zlatar.
Stalni pritisak i nepovjerenje
Kako osobno doživljavaju stalni pritisak?
– Ponekad je teško. Naradiš se, nema gdje te nema. Opet, mi smo tu za ljude. Pokazali smo kolegijalnost i zajedništvo. Sigurno ćemo osjetiti posljedice kada sve prođe – otvoreno u ime svih govori I. Celiščak-Koštarić.
– Mnogi su preboljeli covid da pacijenti to nisu ni znali. Ništa nije ostalo nepokriveno – kaže.
Ivanuša smatra kako nepovjerenje ne postoji samo prema zdravstvu. Misli kako je riječ o širem društvenom problemu kojemu oni ne mogu doskočiti.
Pitamo se je li nam to trebalo, no onda obučem bijelu kutu i pomislim da mi je baš lijepo ovdje raditi
– Vrijeme pandemije pokazalo je najbolje među ljudima. Treba izdržati odlazak i dolazak kući po debelom mraku, smrzavanje na testiranju, odlaske na punktove za cijepljenje… Obitelj jedva vidimo. Sve to traje godinu i pol – govori Ivanuša.
Složili su se kako u određenim trenucima pomisle: “Treba li nam sve oko, zakaj nismo nekaj drugo završili?”
– Onda dođem na posao, obučem bijelu kutu i pomislim kako mi je baš lijepo ovdje raditi – kazala je I. Celiščak-Koštarić, s kojom su se kolegice i kolega složili, zahvalni članovima obitelji za strpljenje koje pokazuju za njihov posao.
