Bio je to još jedan običan radni dan kad se u našem uredu stvorio gospodin u baloneru ispod kojeg je nosio sivo odijelo i ispranu košulju. Na glavi smeđi šešir, pod rukama knjige, fascikli i bijeli papir. Došao nam je prodati svoju životnu priču koja je trebala dobiti epitaf, od teškog djetinjstva do brojnih nagrada u školstvu pa sve do političke angažiranosti. Vrhunac je uslijedio ubrzo, s ponosom je izdvojio knjigu – koju je upravo on napisao. Knjigu nisam kupio, a iskreno ne znam niti kako se zove, ali u djeliću sekundu, pronašla se u mojim rukama. Glas ‘vapajućeg u pustinji’ davao mi je upute za recitiranje specijalno označenih odlomaka koji su trebali nešto značiti, ali zbog potpunog uzbuđenja i ekstatičnog iskustva koje sam doživio, ne sjećam se niti jedne rečenice.
Prihvatio sam ulogu naratora i počeo čitati, onako glasno i izražajno, čak sam morao i ustati kako bi recitacija dobila na čvrstini, važnosti, a riječi su same tekle poput rijetko nabujalog Vrtlina. Nakon prvotnog šoka, tijelo mi je počelo treperiti, počeo sam uživati u trenutku te se uživio u fatalnu ulogu, riječi su frcale, ruke su gestikulirale same od sebe, nisam ga htio razočarati, njegov vitalni pogled tražio je vječnu mladost, a masturbacija je iznjedrila obilno špricanje iz kojeg su se trebali izroditi mali spomenici… Ah ti vatrogasni i društveni domovi, oni ne razumiju kako bi kamion građevinskog materijala oprostio sve grijehe zajednice i lokalne politike koja (još) nije uspjela prepoznati zasluge špricera u baloneru!
Sjetio sam se te anegdote, koja je apsolutno istinita priča, s obzirom da nas svakodnevno špricaju slatkorječivi masturbatori križevačke zbilje. Oni grade atletske staze, semafore, kanalizacijske cijevi, odriču se poreza, prireza i naplate parkinga, grade sportske dvorane, nadvožnjake i ceste, ma sve su nam dali. Jedino što su građani na izborima povjerenje dali Rajnu, on je taj koji je dobio ogromnu odgovornost, četiri gradska proračuna u ruke i mogućnost slaganja prioriteta. Mladost, energija i znanje pogon su koji bi trebao ubrizgati svježe ideje, ljude i projekte dok im na raspolaganju stoje Naši milijuni prikupljeni kroz sve one poreze, prireze i naknade. Saborski ‘selfie’ s HDS-ovim dvojcem Hrgom i Vukmirićem u ime ubrzanja aglomeracijskih milijuna zapravo pokazuje kome je grad ispred političkih poena i kako se mladi gradonačelnik ne libi ‘progutati’. A pokazao je i kako zna ‘ispljunuti’ pa danas imamo nova pročelnička lica u gradskoj upravi ili novog direktora ‘komunalnog’.
Političari u kopačkama, poljoprivrednici u odijelima, odvjetnici u šprintericama. Sav taj silni volonterizam i briga za lokalnu zajednicu ušpricana je u tisuću raznih odbora, sjeme budućnosti servirano je ‘a la carte’. I svi se zajedno hihoću ispijajući martinjsku špelanciju dok im konobar donosi nove runde sponzoriranog medijskog mlaćenja slame bez potpisa autora, a ogledalo govori da je najljepši onaj tko ostavi najveću napojnicu. Ali zaboravljaju kako u starijim godinama, biologija jednostavno odradi svoje i nema tih para koji će ćorke pretvoriti u plodne metke budućnosti. Pogotovo kad se kući sa špelancije vratiš pijan, pogledaš u ogledalce i shvatiš da isti baloner nosiš već godinama.