Bio je to joÅ¡ jedan obiÄan radni dan kad se u naÅ¡em uredu stvorio gospodin u baloneru ispod kojeg je nosio sivo odijelo i ispranu koÅ¡ulju. Na glavi smeÄi Å¡eÅ¡ir, pod rukama knjige, fascikli i bijeli papir. DoÅ¡ao nam je prodati svoju ÅŸivotnu priÄu koja je trebala dobiti epitaf, od teÅ¡kog djetinjstva do brojnih nagrada u Å¡kolstvu pa sve do politiÄke angaÅŸiranosti. Vrhunac je uslijedio ubrzo, s ponosom je izdvojio knjigu – koju je upravo on napisao. Knjigu nisam kupio, a iskreno ne znam niti kako se zove, ali u djeliÄu sekundu, pronaÅ¡la se u mojim rukama. Glas ‘vapajuÄeg u pustinji’ davao mi je upute za recitiranje specijalno oznaÄenih odlomaka koji su trebali neÅ¡to znaÄiti, ali zbog potpunog uzbuÄenja i ekstatiÄnog iskustva koje sam doÅŸivio, ne sjeÄam se niti jedne reÄenice.
Prihvatio sam ulogu naratora i poÄeo Äitati, onako glasno i izraÅŸajno, Äak sam morao i ustati kako bi recitacija dobila na Ävrstini, vaÅŸnosti, a rijeÄi su same tekle poput rijetko nabujalog Vrtlina. Nakon prvotnog Å¡oka, tijelo mi je poÄelo treperiti, poÄeo sam uÅŸivati u trenutku te se uÅŸivio u fatalnu ulogu, rijeÄi su frcale, ruke su gestikulirale same od sebe, nisam ga htio razoÄarati, njegov vitalni pogled traÅŸio je vjeÄnu mladost, a masturbacija je iznjedrila obilno Å¡pricanje iz kojeg su se trebali izroditi mali spomenici⊠Ah ti vatrogasni i druÅ¡tveni domovi, oni ne razumiju kako bi kamion graÄevinskog materijala oprostio sve grijehe zajednice i lokalne politike koja (joÅ¡) nije uspjela prepoznati zasluge Å¡pricera u baloneru!
Sjetio sam se te anegdote, koja je apsolutno istinita priÄa, s obzirom da nas svakodnevno Å¡pricaju slatkorjeÄivi masturbatori kriÅŸevaÄke zbilje. Oni grade atletske staze, semafore, kanalizacijske cijevi, odriÄu se poreza, prireza i naplate parkinga, grade sportske dvorane, nadvoÅŸnjake i ceste, ma sve su nam dali. Jedino Å¡to su graÄani na izborima povjerenje dali Rajnu, on je taj koji je dobio ogromnu odgovornost, Äetiri gradska proraÄuna u ruke i moguÄnost slaganja prioriteta. Mladost, energija i znanje pogon su koji bi trebao ubrizgati svjeÅŸe ideje, ljude i projekte dok im na raspolaganju stoje NaÅ¡i milijuni prikupljeni kroz sve one poreze, prireze i naknade. Saborski ‘selfie’ s HDS-ovim dvojcem Hrgom i VukmiriÄem u ime ubrzanja aglomeracijskih milijuna zapravo pokazuje kome je grad ispred politiÄkih poena i kako se mladi gradonaÄelnik ne libi ‘progutati’. A pokazao je i kako zna ‘ispljunuti’ pa danas imamo nova proÄelniÄka lica u gradskoj upravi ili novog direktora ‘komunalnog’.
PolitiÄari u kopaÄkama, poljoprivrednici u odijelima, odvjetnici u Å¡printericama. Sav taj silni volonterizam i briga za lokalnu zajednicu uÅ¡pricana je u tisuÄu raznih odbora, sjeme buduÄnosti servirano je ‘a la carte’. I svi se zajedno hihoÄu ispijajuÄi martinjsku Å¡pelanciju dok im konobar donosi nove runde sponzoriranog medijskog mlaÄenja slame bez potpisa autora, a ogledalo govori da je najljepÅ¡i onaj tko ostavi najveÄu napojnicu. Ali zaboravljaju kako u starijim godinama, biologija jednostavno odradi svoje i nema tih para koji Äe Äorke pretvoriti u plodne metke buduÄnosti. Pogotovo kad se kuÄi sa Å¡pelancije vratiÅ¡ pijan, pogledaÅ¡ u ogledalce i shvatiÅ¡ da isti baloner nosiÅ¡ veÄ godinama.