Drugi dio ženskog rukometnog prvenstva počeo je isto kao i prvi dio. Na jesen 1. HRL otkazao je klub s tradicijom, Trogir, a ovih dana ligu napušta Izgradnja Zaprešić.
Sjetimo se da je u prijašnjem prvenstvu odustala Požega, a slično se događa i u nižim ligama. Razlog je jedan jedini: nitko u ovoj državi, izgleda, osim zasad Podravke, nije zainteresiran da kvalitetno prati ženski rukomet. Nema novca, a nema ni brige o ženskom rukometu.
Ako se kakva-takva briga krovne organizacije svodi samo na reprezentaciju i stvaranje uvjeta (trening, utakmice, natjecanja, putovanja, stručni stožer), a s druge strane enormno vjerovanje u igračice koje ne igraju u Hrvatskoj, onda je jasno da ostaje siva zona nebrige za domaći ligu i klubove. Nikoga nije briga što su ugasnuli centri u Trogiru, Požegi, Zaprešiću, Splitu, a što ostali klubovi dišu na škrge (Virovitica i drugi).
Svaki sponzor iz sfere gospodarstva gledat će kakvu korist ima od financiranja ženskog rukometa. Ako to nije njegovo shvaćanje uklapanja u zajednicu i vraćanje dijela duga zajednici, što se u određenoj sredini mogla stvoriti tvrtka koja ima novca, što bi značilo biti društveno osjetljiv ili čak odgovornim, onda zbog one druge dimnezije, propagande, neće biti kruha i igara.
Jer, ženski rukomet dobiva mala slova u malim člancima, a u Zaječaru Podravku Vegetu došlo je gledati 1800 ljudi! Zamislite da muški igraju Regionalnu ligu u kojoj su sudionici iz šest europskih država (tri ekipe iz Lige prvakinja, ostale iz Kupa EHF-a) kakav bi to bio ”raspaljot” s naslovnicama! Ali ženska se možda ne shvaća kao međudržavna, ostale su stare navike, pa je valjda sve to u nekim glavama jedna država: bivša Jugoslaviju u koju se slučajno ”ugurao” tamo neki Hypo!
Isti tretman, uz poneku iznimku, ima i 1. HRL za žene, iz koje klubovi otpadaju kao jesenko lišće s drveća. Pravo je čudo kako sve te troškove izdržava Dalmatinka iz Ploča, najudaljenije ligaško mjesto, gdje je rukometni entuzijazam puno veći od bilo koje druge sredine (kad ”zagusti” u pomoć uskače i mjesni župnik, društveno osjetljiv). Ostale ekipe, osim Osijeka, prometno su blizu, povezane su manje-više autoputom (Pula, Rijeka, Umag, Koprivnica, Varaždin, Zagreb, Zelina, Samobor, Sesvete).
Podravka Vegeta trebala je igrati zadnju prvenstvenu utakmicu u Koprivnici s Izgradnjom Zaprešić. Zbog ranijeg odustajanja Trogira Koprivničanke su slobodne dva kola u mjesec dana. Izgubljen je ritam, a nezapaženo će proći i predaja trofeja (jer ne dogodi li se zbilja nešto nepredviđeno, Koprivničanke bi trebale osvojiti domaće prvenstvo).
Naime, prvenstvo 1. HRL završava 14. svibnja (za Podravku već 7. svibnja), završnica Kupa igra se 29. i 30. travnja. Odustajanje klubova počelo je ”odozdo”. Ne razmotri li se taj problem ozbiljnije, uskoro se može dogoditi, za godinu-dvije, da se čitav sustav uruši i da će se rukomet, bez izravne pomoći gospodarstva i upliva HRS-a, potpuno amaterizirati i igrati samo u školskim dvorištima. A to smo već ranije prognozirali.
Piše urednik www.rk-podravka.hr Ivo Čičin-Mašansker