Slavili ili ne Valentinovo naša današnja priča svakako je vrijedna nekoliko trenutaka vaše pažnje. U današnje vrijeme instant svega, pa tako i ljubavnih priča, junaci naših redaka zaslužili su itekakvo priznanje, pohvalu i divljenje.
Ružica i Stjepan Rudnički vole se javno i službeno punih 60 godina.
Ovaj bračni par koji je u prosincu zajednički otpuhao 83 svjećice na torti upravo sprema još jednu feštu na kojoj će obnoviti svoje zavjete koje su si prvi put izgovorili 16. veljače 1963. godine.
Tada mladi par odlučio se vjenčati potajno, bez prisustva familije i šireg kruga prijatelja.
– Ja sam već bila rastavljena, a u to vrijeme to baš nije bilo prihvaćeno pod normalno kao danas. Nisu to ni bila vremena kad su mladi prije braka hodali, družili se i upoznavali nego smo jednostavno odlučili vjenčati se i probati. Stjepan je po zanimanju šnajder pa nam je sašio prigodnu odjeću, sebi odijelo, a meni kostim i bili smo spremni. Na skromnom vjenčanju pridružili su nam se kumovi. Te subote je napadao jako veliki snijeg, a moj tata je bez najave navečer iz Mosti došao k nama u goste, bez da je uopće znao da je došao na vjenčanje – prisjetila se Ružica.
Svog Stjepana upoznala je u pekarnici u centru Koprivnice gdje je radila kao srednjoškolka. On je svaki dan išao na posao, usput bi stao po pecivo i tu su se zagledali.
– Njemu tada nije bilo baš jednostavno oženiti me, jer sam ja imala dvoje djece iz prvog braka, no bio je odlučan. Ja sam znala da ne želim biti sama, a on je iz prve moju djecu prihvatio kao svoju i nije bilo nikakvih problema. I dan danas je lako biti s njim, jer je on stvarno čovjek dobre i pitome naravi – otkriva Ružica.
Kako bi zaradio za život Stjepan je nakon vjenčanja otišao u Njemačku, gdje mu se ubrzo pridružila i Ružica. Tamo su proveli cijeli radni vijek, a paralelno s tim u Koprivnici su uređivali obiteljsku kuću. Radili su do 60. godine života i onda se vratili u rodni kraj, baš kao što su prilikom odlaska i planirali.
Iskra ljubavi koja se zapalila pred 60 godina gori i danas, a ovaj bračni par itekako uživa u svakom zajedničkom trenutku.
– Ujutro nam skuha kavu koju pijemo u 10 sati. To je naš ritual koji smo si stvorili i ne odustajemo od njega. Tu se dogovaramo što ćemo taj dan napraviti, što skuhati, razradimo planove. S njim je na moju sreću uvijek bilo jednostavno. Nikad mi u životu nije odgovorio, suprotstavio se, nikada povisio ton, stvarno je s njim lako živjeti. Nikad se ne bi ni posvadili da nema mene – otkriva ona bez pardona dok Stjepan kroz smijeh dodaje da to tako mora biti ako želiš mir u kući.
– Danas se mladi nakon prve svađe spakiraju i razdvoje, malo ih ima koji budu ostali. Ma bilo je i kod nas svakakvih situacija, a vele ljudi dok se posvadiš da se imate rajše. Ako je i bilo kakvih nesuglasica, nikad nakon njih nismo šutjeli jedan od drugog, možda se povisio ton, ali dalje bismo nastavili pričati normalno. Ja nemam običaj da se svadim, ona se s menom svadi, ja s njom ne – smije se.
Od njihovog povratka u Koprivnicu prošle su 23 godine. Zdravlje ih dobro služi i uživaju u zasluženoj mirovini. Tu su si stvorili svoje male hobije. Stjepan je lovac i član koprivničkog Biciklina, a Ružica svoje dane provodi u održavanju kuće. Do pred koji mjesec odlazili su na putovanja s povijesnim društvom, no sad su takve izlete stavili na čekanje. Zajedničkim snagama njih dvoje su brinuli o njeno dvoje djece od kojih su pak dobili četvero unučadi i devetoro praunučadi.
– Najbtinija je tolerancija. S njegove strane. Netko mora održavati vezu na životu – šali se Ružica, a Stjepan dodaje:
– Ako je ona tak rekla, ja onda vjerujem da je tak’.
Svoje su prvo vjenčanje odradili u tajnosti, no kasnije su ga, ipak, proslavili na veliko, kod njenih roditelja u Mostima. Obnova zavjeta isto je trebala biti bez velike pompe, no budući da je krug familije danas puno veći, ipak će ova lijepa i okrugla brojka biti obilježena u crkvi, a onda i obiteljskim ručkom u restoranu.
– Ne znam kako bi to bilo da mi neće pomoći i da mi prigovara. Ako nije 60 godina, onda se valjda više ni neće promijeniti. Nikad nije napravio nešto da bi se ja mogla ozbiljno naljutiti ili mu zamjeriti, a takvoga je onda i lako voljeti – priznala je Ružica bez oklijevanja.
