Naselje Martijanec jedno je od najstarijih na području Ludbreške Podravine, nalazi se na pola puta između Varaždina i Koprivnice. Osim svoje vremešnosti, poznato je i po bavljenju povrtlarstvom, jer tamo živi obitelj Lenček, Slavko i Andrijana, koji su potencijale poljoprivredne proizvodnje prepoznali još davno. Bavili su se poljoprivredom do mirovine, a prije pet godina njihov sin Saša nastavio je lijepu priču impresivnog OPG-a koji se već 12 godina bavi povrćarstvom te na nekoliko polja uzgaja različite kulture.
Kriminalista u PU varaždinskoj, potpredsjednika županijskih vatrogasaca i predsjednika općinskog DVD-a posjetili smo u vrijeme kad je obitelj ubirala zadnje glavice zelja, jer, ipak, poljoprivredna sezona bliži se kraju. U dvorištu smo najprije zatekli Andrijanu koja je uklanjala oštećene listove te nam s ponosom izvagala bogat urod koji se već sada prodaje na štandu ispred kuće.
– Sorta koju uzgajamo zove se Varaždinsko zelje i prodajemo samo na kućnom pragu. Najbolja je za kiseljenje i sarmu, sada je baš sezona – rekla nam je Sašina majka Andrijana.
U šest plastenika koji se prostiru iza obiteljske kuće ove su godine proizveli rajčicu, papriku, salatne krastavce… Na poljima, odnosno otvorenim prostorima na osam hektara, različite su kulture: paprika ajvaruša, babura i paradajzerica, patlidžan, krastavci kornišoni, zelje, krumpir te cvjetača, kelj i mladi luk. Sami uzgajaju svoje sadnice, a ove je godine bilo 186 tisuća presadnica raznog povrća.
– Sezona počinje dozrijevanjem mladog luka u travnju, zatim počinjemo ugovarati proizvodnju paprike i patlidžana za Podravku preko poljoprivredne zadruge Ludbreški kraj. Imamo i dobro uhodan proces i direktnu prodaju na štandu ispred kuće, ali i na kućnom pragu. Na nama je da uberemo povrće, upakiramo i složimo nakon čega kupac sam dođe po robu – govori nam Saša.
Poljoprivredna zadruga Ludbreški kraj osnovana je na inicijativu Grada Ludbrega prije četiri godine s ciljem da se mali poljoprivredni proizvođači okupe, povežu i lakše plasiraju svoje proizvode na tržište, odnosno da postanu konkurentni.
– Od nas, 12 mladih poljoprivrednih entuzijasta koji smo pokrenuli rad zadruge prije četiri godine, ona danas prvenstveno okuplja poljoprivredne proizvođače koji se bave uzgojem i preradom povrća i voća. Broji 82 člana, od kojih su 46 kooperanti koji proizvode povrće za zadrugu. Funkcioniramo kao zasebna proizvođačka organizacija koja radi s puno inozemnih i domaćih tvrtki – pojašnjava Saša Lenček koji je i predsjednik zadruge od osnivanja, već četiri godine.
Povezali su se s Podravkom i krenuli u proizvodnju koja im garantira siguran otkup i cijenu.
– Zadruga ulaže u male proizvođače tako da im osigurava sjeme, kompletan repromaterijal za proizvodnju. Sav uzgoj predajemo Podravci koja je naš ekskluzivni partner, njoj plasiramo cjelokupnu količinu povrća naših zadrugara. Sada baratamo s velikim količinama, jer smo udruženi, više nas je, pa su i cijene drugačije, nego da svaki od nas dolazi pojedinačno. Idemo u petu godinu postojanja i počeli smo se širiti – kaže Saša.
Zadruga je ranije poslovala s trgovačkim centrima i nekim restoranima, no od takvog su plasmana robe odustali.
– Robu nismo mogli naplatiti, već kompenzirati, ili čekati, primjerice, tri do pet godina da nam neki trgovački centar plati. Predsjednik sam nadzornog odbora Zajednice hrvatskih povrćara pri Ministarstvu poljoprivrede te sam u kontaktu s ljudima od Neretve do Slavonije. Znam gdje se što proizvodi, i kamo povrće odlazi. Korona je “pospješila” da restorani i kafići u lockdownu nisu radili, povrće se nije imalo gdje potrošiti, a Zelena tržnica ili neki drugi distributeri bili su prezasićeni uvoznim. Salatne krastavce nismo imali kamo plasirati i prodati. Dobivali smo mizeriju od 30 lipa po kilogramu, jer su trgovački lanci, otkupljivači bili puni onih iz Maroka, Alžira ili Tunisa. Bacili smo četiri tone krastavaca – negoduje Saša na ovakvo stanje.
Kaže da je tome kriva politika pojedinaca koja je takvo što dozvolila. Netko ima debele koristi i od trgovačkih lanaca, i onih koji ih opskrbljuju, mišljenja je.
– Sve hladnjače na Žitnjaku su pune, ali ne hrvatskih proizvoda, nažalost. Povrće u trgovačkim centrima, sa sigurnošću kažem da 90 posto nije naše. Hrvatski proizvod je na kućnom pragu i na tržnicama. Ili završi u industriji, a ostalo je mazanje očiju – kaže.
Podravka je ove godine prvi puta u suradnji s PZ Ludbreški kraj odabrala nekoliko OPG-ova na čijim su površinama organizirana pokusna polja na kojima su se testirale nove sorte krastavaca i paprike. Tako su odabrali i OPG Lenček, a Saša je uzgajao šest različitih vrsta krastavaca kornišona i crvene paprike ajvaruše.
– Krastavci su prvo testirani da bi se utvrdilo zadovoljavaju li naše klimatske uvjete i ostale parametre kako bi ih se sljedeće godine odabralo za redovnu proizvodnju. Od tih šest sorata četiri su prošle testiranje i one će se gajiti u 2021. godini. Proizvodit će ih naši kooperanti za Podravku – kaže Saša.
Podravka kao industrijsko-sjemenarska kuća, govori Saša, razvila je sjemenarstvo i selekciju koje je imala još od Jugoslavije. Tako su nastale i dvije sorte crvene paprike, Podravka i Slavonka. Sad je izbačena i nova, treća sorta crvene paprike ajvaruše, koja se pokazala malo boljom, ističe. Zove se Pitoma.
– Testirana je na mojim poljima, dakle na poljima OPG-a Lenček. Pokazala se plodonosnom i dalje ćemo ju saditi – zadovoljan je.
– Surađujemo osam godina, intenzivno zadnje četiri od kad postoji zadruga. I to je jedan ekstrapozitivan primjer suradnje. Jako smo Podravki interesantni, i po tome jedinstveni u državi, zato što nam je otkupno mjesto u Hrastovskom koje je od Ludbrega udaljeno tek kilometar, a Podravka traži svježu domaću robu. Povrće koje se ubire tijekom jutra, odmah otkupljujemo u zadruzi i u 19 sati transportiramo. U tvornici se začas prerađuje pa kupci dobivaju najsvježiji proizvod, povrće isti dan ubrano – kaže.
Tako su Podravkini krastavci, koje možete kupiti u svim trgovačkim centrima, ubrani na poljima ludbreške Podravine, a ajvar je proizveden od patlidžana i paprike uzgojenim na poljima OPG-a Lenček.
Saša ističe da ga raduje i povratak proizvodnje heljde, žitarice za koju sve više zadrugara iskazuje interes.
– Glavni pokretač te proizvodnje je opet Podravka koja na vlastitim parcelama ima oko 200 hektara zasađene kulture, a u ludbreškoj zadruzi je osam kooperanata koji proizvode heljdu na 150 hektara površina – dodaje.
Pojedini restorani žele vrhunsku kvalitetu te kupuju od OPG-a Lenček krumpir, svježu salatu, a u paketima za potrebite ludbreškog crvenog križa nalazio se i krumpir s njihovih polja.
Osim proizvodnje na otvorenom i plastenicima, OPG prerađuje povrće, odnosno radi zimnicu od proizvoda koje sami uzgoje pa tako bude kiselih krastavaca u staklenki, rezanih krastavaca, paprike babure, paradajzerice i roga te ukiseljene cvjetače.
Sašu neizmjerno raduje što se unatrag nekoliko godina u našem plodonosnom kraju ljudi potiču u uzgoju povrtnih kultura. Jer, na području Varaždinske županije, kaže, samo su tek dvije poljoprivredne zadruge: Varaždinsko povrće i Ludbreški kraj.
– Istrijani žive od maslina, dolina Neretve od lubenica i mandarina, Međimurci od krumpira. Želja mi je da se ludbreška zadruga toliko razvije da može povrćem opskrbljivati sve škole i vrtiće, ustanove za skrb, bolnice na našem području, da naš podravski kraj distribuira hranu od polja do stola i na taj način bude zamašnjak i pokretač održive lokalne poljoprivredne proizvodnje – zaključuje Saša Lenček.
