Daliboru Grubačeviću najzahtjevniji, ali ujedno i najzanimljiviji su filmovi koji su žanrovski potpuno neodređeni, poput filma Zbog tebe, redatelja Anđela Jurkasa, čija se premijera očekuje u veljači iduće godine.
Koprivnički skladatelj Dalibor Grubačević još jednom je pokazao da mu zaista pripada posebno mjesto u svijetu glazbe.
Zajedno s Alanom Bjelinskim, dirigentom i skladateljem, napisao je aranžman i orkestraciju za pjesmu posvećenu Arsenu Dediću, a koju su Arsen i Lea Dekleva napisali nekoliko mjeseci prije Arsenove smrti. Pjesma Ja bi da te slijedim, premijerno je predstavljena jučer, u četvrtak, u zagrebačkom kinu Europa, a uz L. Deklevu, izvode je Gabi Novak, Lu Dedić i Matija Dedić.
S ovim zanimljivim skladateljem, autorom glazbe brojnih filmskih ostvarenja i dobitnikom Porina, porazgovarali smo o njegovom svijetu filmske glazbe.
Njegova filmska priča započela je prije desetak godina kada je upoznao redatelja Hrvoja Hribara, današnjeg ravnatelja HAVC-a s kojim je krenuo u projekt film.hr koji je trebao predstavljati svojevrsnu hrvatsku inačicu IMDB-a.
– Upoznao me s redateljem Brankom Ištvančićem koji me uveo u taj filmski krug, a kojeg sam i sam kasnije proširio brojnim poznanstvima, primjerice s Mirom Brankovićem i Zoranom Budakom – prisjetio se Grubačević.
U 2005.-oj napisao je glazbu za dokumentarne filmove poput Izgubljeno blago, Berač kamena, Djeca žrtve rata (Ne ponovilo se), Željezna jutra, Plitvički rendžeri, Ode dućan i Potpis zločina.
Godinu dana kasnije izlazi Duh u močvari redatelja Branka Ištvančića. Bio je to prvi dugometražni igrani film na kojem je Grubačević dobio priliku raditi glazbu.
– U ono doba, to je bio veliki iskorak za dječji film, što se tiče gledanosti, jer je bilo mnogo organiziranih školskih odlazaka u kino – rekao je i objasnio da za ovakav žanr misterija postoji određeni tip, odnosno žanrovska glazba pri čemu se točno zna u kojem trenutku kakva glazba treba biti.
Najlakše je, kaže, raditi glazbu za horor filmove, jer se već 60 godina koriste iste stvari koje su dovele do toga da postoji svojevrsni obrazac. Međutim, odmak se vidi u filmu Ralje u kojima je glazba temeljena na samo dva tona, a to je, kaže Grubačević, i razlog zašto je film dobio Oscar, dok je sve drugo više-manje jednako.
Tarantinovski štih
Najgori, odnosno najzahtjevniji, ali ujedno i najzanimljiviji su mu filmovi koji su žanrovski potpuno neodređeni, poput filma Zbog tebe, redatelja Anđela Jurkasa, čija se premijera očekuje u veljači iduće godine.
– Ne mogu reći o čemu je film, jer ga Anđelo skriva kao zmija noge i malo po malo pušta informacije u javnost. Mogu samo reći da je to jedan jako interesantan, humorističan, tužan, lud, zmotan i ozbiljan film, jer u njemu ima svega, a glumačka ekipa je nevjerojatna – objasnio je Grubačević i dodao samo da se radi o sveobuhvatnoj priči sedam priča, ali da nije omnibus.
Istaknuo je da je ovaj film drugačiji od svega što je dosad radio, jer se od njega nije tražilo da napiše klasičnu filmsku glazbu.
– Zvuči mi na tarantinovski štih. Kao da je glazba uzeta odnekud i stavljena u ovaj film, ali zapravo je originalna. Sve je to čudno, jer Anđelo ne priča priču na tipičan način – rekao je Grubačević i objasnio da je ključ svega dobra ideja i višesatni razgovori s redateljem.
Ideja i talent ključni su i prilikom skladanja glazbe za ne tako čudne filmove, dakle, one žanrovski određenije i jasnije. Sam proces stvaranja glazbe za filmski uradak počinje pregledavanjem gotovih kadrova, odnosno scena pri čemu redatelj za svaku daje upute kakvu je glazbu zamislio. U tim trenucima gledanja, kaže Grubačević, ideja jednostavno dođe, a nakon toga slijedi pisanje notnog zapisa.
– Često sam si postavljao pitanje kako krenuti, a da nije matematički. Otkrio sam da glazbenik mora biti izuzetan vizualist. To je nešto što imaš ili nemaš. To se ne može naučiti – dodao je.
Ono što je zanimljivo kod Grubačevića je to da on ideju i talent ima iako nije prošao klasični sustav glazbenog obrazovanja u smislu glazbene škole ili akademije. Kao dječak počeo je učiti svirati gitaru i glasovir, početkom devedesetih inspiriran Beatlesima, za koje i danas smatra da su početak i kraj glazbe, okreće se rock’n’rollu i počinje svirati u bendu The Bugs, a krajem devedesetih shvatio je da ga ipak zanima drugačiji izričaj. Isto tako, pohađao je privatne sate kod profesorice Natalije Imbrišak i maestra Miljenka Prohaske.
Njegov dugogodišnji trud i talent prepoznat je i nagrađen Porinom 2013. godine u kategoriji za najbolji album originalne glazbe za kazalište, film i/ili TV za album U Potrazi za Markom Polom, odnosno glazbu iz istoimenog serijala redatelja Mira Brankovića.
Zadnji projekti na kojima je radio su dokumentarni film Neprijatelj naroda (2015) redateljice Višnje Starešina te Most na kraju svijeta (2014) redatelja Branka Ištvančića.
